Marat Dupri je majstor moskovskog neba. Nevjerovatne fotografije njegovih penjačkih poduhvata na najvećim i najbolje obezbijeđenim zgradama glavnog grada Rusije učinile su od njega poznatu ličnost u Rusiji, ali i svijetu.
Prošle godine je jedna od njegovih fotografija osvojila nagradu "Najbolje iz Rusije" i od tada ga mediji zovu "nebeski penjač".
"Hodanje po nebu" se brzo proširilo među ruskim tinejdžerima. Oni vole da se penju na same vrhove najviših zgrada i da zamišljaju da su na krovu svijeta. Nakon što se popnu, prave fotografije i postavljaju ih na internet. Sve to ne bi bilo čudno da oni to ne rade bez korištenja ikakve bezbjednosne opreme i fotografišu se u pozama koje bukvalno oduzimaju dah.
Rođen 25. oktobra 1991. godine, Dupri pripada generaciji Rusa koji su odrasli nakon raspada SSSR i o komunizmu su učili samo iz knjiga.
"Rođen sam nedugo nakon pokušaja puča protiv Mihaila Gorbačova 1991. godine. Moji roditelji su mi govorili da u prodavnicama nije bilo ništa za kupiti i da je zemljom vladalo siromaštvo i mizerija. Kada sam rođen, padao je snijeg i bolnica je prokišnjavala", priča on.
Kao i ostala mladež, i Dupri je svoje slobodno vrijeme trošio na gledanje filmova i lutanje ulicama grada, ali mu je to uskoro dosadilo. Putem interneta je počeo da gleda šta zaokuplja pažnju mladih u svijetu.
"Svidjelo mi se penjanje po urbanim građevinama i ubrzo sam s prijeteljem otišao na svoj prvi krov. Morao sam se popeti 48 spratova da bih stigao do krova. Bio sam prilično umoran, ali u potpunosti zadovoljan", prisjeća se on.
Potom je kupio kameru i počeo fotografisati krovove u blizini svoje kuće. Ali, to mu nije bilo dovoljno, pa je počeo tražiti nešto uzbudljivije i tako je krenuo ka vrhovima visokih zgrada u Moskvi.
"Naši poduhvati su bili zaista uzbuđujući i nismo mogli dočekati da ih ponovimo", dodaje on.
Ono što mladi Rusi, predvođeni Duprijem, rade je prilično anarhistično. Oni moraju smisliti način kako da zaobiđu obezbjeđenje, a nekada, kada se penju na dobro obezbijeđenu zgradu, bivaju uhapšeni, čak i od strane obavještajne službe. Duprijeva sreća je što studira pravo u Moskvi i zato zna kakvu optužbu mogu dići protiv njega, a kojima ga samo plaše.
"Kada se nađete pred zgradom ne smijete oklijevati i ne smijete imati sumnje u svoje penjanje. Nedavno sam se popeo na vrh statue Petra Velikog u centru grada. Visoka je 100 metara i penjao sam se sa svojim društvom. Penjali smo se rano ujutro i sunce se tek dizalo. Osjećao sam se kao najsrećnija osoba na zemlji. Bilo je potrebno samo da pogledam dolje i momentalno zaboravim sve svoje probleme", prisjeća se on.
Penjači imaju nekoliko pravila koje poštuju. Najvažnija stvar je da budu potpuno trijezni kada idu u novu avanturu. Moraju biti dobri prema ljudima koji stanuju u zgradama na koje se penju i treba da se ponašaju kao dobri građani. Oni govore da ih penjanje čini zdravijim te da im se opšta fizička spremnost povećala nakon "hodanja po nebu".
Trend penjanja na zgrade započeo je sredinom prošle dekade, kada su grupe poznate kao "Urban Exploration" počele istraživati krovove zgrada i praviti fotografije okoline. Iako fotografisanje sa vrhova zgrada datira još od dvadesetih godina prošlog vijeka, tek je u zadnje vrijeme postalo popularno. Prvo masovnije penjanje radi fotografisanja počelo je u Škotskoj 2004. godine, da bi se kasnije proširilo na ostatak Evrope i Sjedinjene Američke Države.
Ova vrsta fotografije je dodatno postala popularna kada je fotograf Tom Rijaboi u aprilu 2011. godine napravio fotografiju pod nazivom "Učiniću vas poznatim" sjedeći na neboderu u Torontu. Fotografija je objavljena u nekoliko značajnih svjetskih magazina koji su pokrivali temu penjanja na krovove zgrada.
Omiljeno mjesto na koje ruski penjači idu je toranj Ostankino. Televizijski toranj je visok 540 metara i trenutno je najveća građevina ovakve vrste u Evropi. Iako ne mogu otići na vrh, penjači ga vole upravo zbog njegove visine i grandioznosti, pošto je dugo vremena bio i najviša zgrada na svijetu.
Drugi popularni penjač je fotograf Vadim Mahorov, koji je za svoje poduhvate odabrao zgrade zvane "Sedam sestara" ili "Visotki zgrade", koje su napravljene za vrijeme vladavine Staljina. Zgrade u gotskom i ruskom baroknom stilu napravljene su u periodu od 1947. do 1953. godine i na neki način podstiču ljude da se popnu na njih. Ipak, malo ko se usudi to uraditi i pri tom fotografisati svoj poduhvat penjanja.
Jedan od penjača je i Vitalij Raskalov, koji je svoje umijeće penjanja demonstirirao na mostu u Vladivostoku, visokom 300 metara. On je s nekoliko prijatelja odlučio stići na vrh mosta koji spaja grad i ostrvo Raski i u tome su uspjeli, mada se na kraju nisu baš najbolje proveli. Prije poduhvata postavili su video-snimak o svojim namjerama i ruske vlasti su ga uočile. Nakon silaska čekala ih je patrola policije, koja je s njima obavila informativni razgovor. Ipak, Raskolova i njegovo društvo to nije nimalo uplašilo jer svoje poduhvate smatraju izražavanjem slobode i ne misle da tim krše zakon. Most za ostrvo Ruski još je u izgradnji i kada bude završen biće to najveći žičani most na svijetu.
Iako ih smatraju za anarhiste i opozicionare, ruske penjače ne interesuje politika. Oni su uglavnom zadovoljni politikom Vladimira Putina, ruskog predjednika, za kojeg misle da ih je izvukao iz krize.
"Kada se nađem izvan Rusije, uvijek se osjećam pomalo depresivno. Ipak, volio bih otići na neko vrijeme iz zemlje, možda u Švajcarsku, gdje je sve sređeno i dobro organizovano", zaključuje Dupri.
Bilo kako bilo, mladi Rusi će, sve su prilike, nastaviti s pomjeranjem granica koje njihovi vršnjaci u ostalim dijelovima svijeta teško da mogu uraditi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
