U doba virusa korona u svijetu je zabilježen porast online prodaje knjiga. Ipak, kulturni život daleko je od onoga iz vremena prije pandemije, jer su okupljanja i dalje zabranjena.
Pisci se u ovoj godini na virtuelne načine spajaju s publikom, a knjižare sve više gube posjetioce jer je online svijet preuzeo primat.
Dokaz ovome je i to što najposjećenija i jedna od najpoznatijih knjižara na svijetu "Shakespeare and Company" bilježi ogroman pad prodaje knjiga i posjeta i to za nevjerovatnih 80 odsto.
U želji da zadrži kultno mjesto u Parizu, vlasnica Silvija Beač Vajtman pokrenula je program "Prijatelji Shakespearea i Companyja", odnosno program za finansijsku i "duhovnu" podršku knjižari kroz jednogodišnje članstvo.
Članarina varira od 45 evra do 500 evra, a za ovu cijenu možete dobiti sve - od newslettera s obavještenjima o novim knjigama i akcijama do novih knjiga s potpisom autora. Dakako, i spoznaju da spasavate jednu od najpopularnijih nezavisnih knjižara na svijetu.
Ovo je knjižara u kojoj se knjige ne samo prodaju, nego i nastaju, mjesto oslobođeno pariskog glamura, na kojem se i dalje može prepoznati poetična, literarna atmosfera za kojom mnogi baš u Parizu tragaju.
"Shakespeare and Company" knjižara slavna je po tome što su Ernest Hemingvej, Skot Ficdžerald i Džejms Džojs u nju svraćali, a poznatija je čak i od one u Boburu, ili "Tašenove" i "La Hune", u blizini kafea "Cafe de Flore" u kojem su se sastajali Žan Pol Sartr, Simon de Bovoar i ostali egzistencijalisti.
"Šekspirova knjižara" (Shakespeare and Company) literarna je meka knjigofila zaljubljenih u književnost pisanu na engleskom jeziku, smještena u Ulici de la Bucherie broj 37, u Latinskoj četvrti.
Jedna je od malobrojnih koje su opstale u modernom svijetu i online prodaji knjiga i moći obezličenih lanaca knjižara preplavljenih trivijalnim bestselerima.
Zatvaranje i ponovno otvaranje knjižare
"Shakespeare and Company" je zapravo naziv knjižare koju je u Ulici Dupuytren 1919. godine otvorila Silvija Beač. Njena knjižara (koja je funkcionisala i kao biblioteka) ubrzo je postala literarni klub, kultno mjesto pisaca tzv. izgubljene generacije.
U knjižaru pored pomenutih pisaca dolaze i Ezra Paund, Tomas Stern Eliot, Andre Žid, Semjuel Beket i mnogi drugi. Zahvaljujući knjižari štampano je prvo izdanje Džojsovog "Uliksa", Silvija Beač objavila je ovu knjigu kada je bio zabranjen u SAD i Velikoj Britaniji. No, knjižara je zatvorena tokom 1940. godine.
Kada je Drugi svjetski rat završen, Hemingvej je "lično oslobodio" "Šekspirovu knjižaru", no uprkos tome, ona više nije nastavila s radom.
Godine 1951. američki emigrant Džordž Vajtman otvorio je knjižaru pod nazivom "Le Mistral", koja je u znak sjećanja na knjižaru Silvije Beač, 1964. preimenovana u "Shakespeare and Company" na adresi De la Bucherie broj 37.
Ova knjižara je specijalizovana isključivo u anglosaksonskoj literaturi. No to nije jedino što je zanimljivo. Prvi sprat iznad same knjižare, poznat kao "tumbleweeds", služi kao utočište za putnike, smještene u zamjenu za nekoliko sati rada u knjižari i da svakog dana čitaju knjige.
Otvarajući vrata svoje knjižare (ali i svog doma), Vajtman je tokom života ugostio više od 40.000 nepoznatih i siromašnih pisaca željnih afirmacije. Neki su u knjižari ostajali tek jednu noć, drugi nedjeljama ili mjesecima.
Na drvenoj tabli, s desne strane od ulaza, kredom su ispisane riječi čovjeka koji se čitavog života opirao komercijalizaciji, ne sumnjajući da će upravo njegova knjižara postati turistički hit.
U samoj knjižari knjige su naslagane od poda do plafona, rasute su po podu, po ćoškovima, leže na stolicama i na kauču. Usko, drveno, klimavo stepenište (takođe zakrčeno knjigama) vodi na sprat, na kojem je sobičak za čitanje. U njemu sjede neki mladi ljudi, zadubljeni u Džojsa i Hemingveja, ali i poneka nesrećna duša koja je već odavno pomjerila s pameću i koja upravo ovdje pokušava da vrati izgubljeni mir.
Kao i turisti, koji, uprkos zabrani fotografisanja, krišom bilježe trenutak kada su se u "Šekspirovoj knjižari" zatekli. Sa istom onom strašću kojom su do maloprije fotografisali ulične svirače, žonglere i gutače vatre koji se nalaze nedaleko odatle, u blizini Notr Dama.
Nakon što je vlasnik današnje knjižare, Džordž Vajtman, preminuo 2011, knjižaru vodi njegova kći Silvija Beač Vajtman, kojoj je dao ime prema Silviji Beač.
Pariz je oličenje glamura, mode i života na visokoj nozi, ali Pariz je svakako i "Šekspirova knjižara", u blizini Notr Dama, u Ulici de la Bucherie na broju 37. Zato i postoji nada da će opstati. I da će se, ma koliko zvučalo sizifovski i utopistički, obistiniti Heseovo proročanstvo da će, što više novi izumi budu zadovoljavali potrebe naroda za zabavom i obrazovanjem, knjiga ponovo steći dostojanstvo i autoritet.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.