Život

Logor u kojem su žene bile "pokusni kunići" i tjerane na rad do smrti

Logor u kojem su žene bile "pokusni kunići" i tjerane na rad do smrti
Foto: Ilustracija | Logor u kojem su žene bile "pokusni kunići" i tjerane na rad do smrti

Koncentracioni logor Ravensbruk bio je smješten pored idiličnog jezera nedaleko od Berlina i sagrađen je 1939. godine, a bio je namijenjen isključivo za žene.

Do kraja rata kroz njegova vrata prošlo je 130.000 žena iz 20 zemalja. Većina 'stanovnica' logora nisu bile samo Jevrejke, ali su poput njih takođe smatrane nižom vrstom.

Bile su to prostitutke, lezbejke, članice političke opozicije, Romkinje i pripadnice Jehovinih svjedoka. Izložene brutalnim mučenjima Sve njih nacisti su zvali bezvrijednim stvorenjima i izložili su ih brutalnim mučenjima.

Oko 30.000 njih, iako neki tvrde da ih je bilo čak 90.000 umrle su od gladi, bolesti, po gasnim komorama, vješanjem, mučenjem ili egzekucijama.

"Sve su imale, kako sam ja to zvala, mrtve poglede", prisjetila se jedna od preživjelih Silvia Salvesen iz Norveške kada je prvi put, 1943. godine ušla u kamp i vidjela ćelave zatvorenice, koje su izgledale poput kostura.

Njena priča nalazi se u knjizi novinarke Sare Helm, "Ravensbruk: Život i smrt u Hitlerovovm koncentracionom logoru za žene".

Helmova je razgovarala s nekoliko preživjelih, a najmlađa ima više od osamdeset godina. Sve ostale su preminule.

Kad bi se zatvorenice oporavile od šoka koji bi doživjele nakon što bi ušle u kamp i vidjele gdje su došle, počela bi borba da osiguraju sebi barem minimum nekog dostojanstva i ljudskosti.

"Imati nekoga s kim ste mogli podijeliti krevet ili zdjelicu supe značilo je puno", navodi Helmova u knjizi.

Dan je u logoru počinjao prije zore i to tako što su zatvorenice stajale u tankim haljinicima nekoliko sati, čak i po snijegu. Čuvari logora, obučeni u crne šinjele udarale bi ih bičevima. Mnoge od njih umrle su od smrzavanja i to na mjestu na kojem bi stajale.

Zatvorenice koje su bile sposobne za rad zatim bi se uputile u grupama na posao, a radile su najteže poslove koje su nacisti mogli da izmisle.

One koje nisu umrle od hladnoće, često su umirale od posla. Helm je otkrila kako je među čuvaricama takođe bilo lezbejki, koje su prihvatale dolazak u kamp kako bi našle ljubavnice.

Naime, istotpolna ljubav pod nacistima nije bila prihvatljiva, pa je i njima, iako su bile pripadnice Hitlerove vojske, ovo bila prilika kako bi se upoznale s drugim ženama.

U logoru se formirale 'bande'

U logoru su se, kao na primjer u današnjim zatvorima, formirale 'bande', odnosno struje. Jednu je vodila ruska ratna zatvorenica Jevgenija Lazarevna Klem, koja je sa svojom grupom često uništavala oružje koje su nacisti čuvali u kampu.

Elsa Krug bila je prostitutka iz Dizeldorfa i bila je 'šef' kuhinje. Na kraju su je nacisti ubili u gasnoj komori jer je odbila da tuče ostale zatvorenice.

Priče o prostitutkama u kampu otkrivene su tek sredinom devedesetih, decenijama nakon rata i suđenjima odgovornima za zločine u Ravensbruku. Niko nije spominjao niti pisao o tragičnim sudbinama prostitutki koje su bile odvedene s njemačih ulica.

Nikada nijedna od njih nije pozvana niti kao svjedok na suđenjima za ratne zločine u Hamburgu, iako je bilo onih koje su preživjele.

U knjizi se spominje i grupa žena iz Poljske, koje su služile kao "pokusni kunići" za razne medicinske eksperimente.

Namjerno su im ostavljali duboke otvorene rane po nogama, a potom namjerno inficirali s raznim bakterijama kako bi testirali lijekove. Jedna od njih uspjela je da prokrijumčari pismo koje je napisala koristeći urin kao nevidljivu tintu i u njemu opisala šta se u logoru događa.

Pismo je došlo do jedne britanske radio stanice, ali i Crvenog krsta u Ženevi.

(Express.hr)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije