Pomislite na prijatelja kojeg godinama niste čuli, a nekoliko minuta kasnije zazvoni telefon i na ekranu se pojavi njegovo ime. Da li je riječ o običnoj slučajnosti ili nečemu što ima dublje značenje?
Gotovo svako je barem jednom doživio neobično podudaranje koje ga je natjeralo da zastane i zapita se kako je to moguće.
Možda ste razgovarali o knjizi koju dugo želite da pročitate, a već sutradan vam je neko neočekivano poklonio. Ili ste razmišljali o važnoj životnoj odluci, a zatim počeli da primjećujete istu riječ, simbol ili temu na različitim mjestima.
Dok će većina takve događaje pripisati slučajnosti, čuveni švajcarski psihijatar Karl Gustav Jung za njih je imao posebno objašnjenje.
Nazvao ga je sinhronicitet.
Šta je sinhronicitet?
Jung je sinhronicitet opisivao kao smislenu podudarnost između čovjekovog unutrašnjeg doživljaja i nekog spoljašnjeg događaja, iako među njima ne postoji poznata uzročno-posljedična veza.
Jednostavnije rečeno, to što ste pomislili na nekoga nije izazvalo njegov telefonski poziv. Ipak, činjenica da su se ta dva događaja poklopila može vam djelovati toliko neobično da u tome počnete tražiti posebno značenje.
Prema objašnjenju koje prenosi Danas, pozivajući se na Jung Page i Psychology Today, upravo je takva povezanost događaja intrigirala Junga.
Njega nije zanimalo samo zašto se određene stvari dešavaju, već i zašto ih ljudi doživljavaju kao međusobno povezane.
Neobičan slučaj sa zlatnim skarabejem
Jedan od najpoznatijih primjera sinhroniciteta potiče iz Jungove psihoterapijske prakse.
Tokom seanse pacijentkinja mu je pričala o snu u kojem je dobila skupocjeni nakit u obliku zlatnog skarabeja, odnosno bube koja je u starom Egiptu imala posebno simbolično značenje.
Upravo dok je opisivala san, Jung je začuo lupkanje na prozoru.
Kada je prišao, ugledao je insekta zlatnozelene boje, koji je izgledom podsjećao na skarabeja iz pacijentkinjinog sna.
Uzeo je insekta i pokazao joj ga.
Prema Jungovom opisu, taj neočekivani događaj snažno je djelovao na ženu, koja je do tada bila izrazito racionalna i teško je prihvatala određene aspekte terapije.
Za Junga je to bio primjer smislene slučajnosti: san nije izazvao pojavu insekta, ali je podudarnost za pacijentkinju imala posebno značenje.
Zašto je Jung više od 20 godina proučavao ovu pojavu?
Sinhronicitet nije bio samo usputna Jungova ideja.
Njime se bavio više od dvije decenije, pokušavajući da objasni odnos između ljudske psihe, spoljašnjih događaja i značenja koje im pripisujemo.
O ovoj temi govorio je 1951. godine na konferenciji Eranos, a već naredne godine objavio je rad "Sinhronicitet: načelo neuzročne povezanosti".
U razvoju njegovih razmišljanja učestvovao je i fizičar Volfgang Pauli, dobitnik Nobelove nagrade, s kojim je Jung razmjenjivao ideje.
Njihovi radovi objavljeni su 1952. godine u knjizi "The Interpretation of Nature and the Psyche".
Ipak, Jungova teorija nije postala naučno potvrđeno objašnjenje koje dokazuje da između nepovezanih događaja postoji neka skrivena sila.
Šta psihologija kaže o neobičnim slučajnostima?
Savremena psihologija nudi jednostavnije objašnjenje zašto nam se određene podudarnosti čine gotovo nevjerovatnim.
Ljudski mozak neprestano traži obrasce i veze među informacijama. Ta sposobnost pomaže nam da razumijemo svijet, ali nas ponekad navodi i da pridajemo posebno značenje slučajnim događajima.
Zamislite da tokom sedmice pomislite na dvadesetak ljudi. Većina njih vam se neće javiti i te trenutke ćete brzo zaboraviti.
Međutim, ako pomislite na prijatelja kojeg niste vidjeli godinama, a on vas nekoliko minuta kasnije pozove, taj događaj ćete vjerovatno dugo pamtiti.
Razlog je što neobična podudarnost privlači mnogo više pažnje od svih onih situacija u kojima se ništa posebno nije dogodilo.
Ulogu ima i takozvana pristrasnost potvrđivanja, odnosno sklonost da lakše primjećujemo i pamtimo informacije koje odgovaraju našim očekivanjima i uvjerenjima.
Ako vjerujemo da određeni brojevi ili simboli imaju posebno značenje, veća je vjerovatnoća da ćemo ih primjećivati u svakodnevnom životu.
Da li nam slučajnosti zaista šalju neku poruku?
U popularnoj duhovnosti sinhronicitet se često predstavlja kao "znak svemira", nagovještaj da smo na pravom putu ili poruka da treba da donesemo određenu odluku.
Međutim, za tvrdnje da nevidljiva sila namjerno povezuje takve događaje ne postoje pouzdani naučni dokazi.
To ipak ne znači da neobične slučajnosti ne mogu imati lično značenje.
Neočekivani susret može nas podstaći da obnovimo staro prijateljstvo. Pjesma koju slučajno čujemo može probuditi zaboravljenu uspomenu, a neobično podudaranje navesti nas da preispitamo neku odluku.
Upravo tu leži zanimljivost Jungove ideje.
Možda telefonski poziv koji stigne nekoliko minuta nakon što smo pomislili na određenu osobu ne krije nikakvu misterioznu silu. Ali činjenica da nas je toliko iznenadio može mnogo reći o tome koliko nam je ta osoba važna.