Život

Princ Edvard i Volis Simpson: Najveća ljubavna priča 20. vijeka

Princ Edvard i Volis Simpson: Najveća ljubavna priča 20. vijeka
Foto: N.N. | Princ Edvard i Volis Simpson: Najveća ljubavna priča 20. vijeka

Vjerovatno najljepša ljubavna priča u istoriji dolazi iz prve polovine 20. vijeka, kada se britanski prestolonasljednik Edvard (1894 - 1972) zaljubio u američku glumicu Valis Simpson (1895 - 1986). Par je počeo da živi zajedno, ali je 1936. Edvard konačno krunisan za kralja. Po zakonu, nije smio da se oženi ženom koja nije Britanka i veza je trebalo da se rasturi. Ali ne, Edvard je abdicirao i par se vjenčao i živio dugo i srećno, a priča o ljubavi koja je vrednija od krune postoji i dan-danas.

Slušaoce britanskog radija, te davne 1936. godine, koji su odslušali dramatičan kraljev govor o abdiciranju s prijestola, zaplakali su nad onim dijelom govora gdje kralj Edvard spominje voljenu ženu.

"Nije moguće nastaviti nositi teško breme odgovornosti i izvršavati dužnosti kralja bez pomoći i podrške žene koju volim."

Tako započinje jedna od najvećih ljubavnih priča 20. vijeka.

Britanski kralj Edvard rodio se 1894. godine u Ričmondu, za vrijeme vladavine svoje prabake kraljice Viktorije. Godine 1931. upoznao je njemu fatalnu Volis Simpson, udatu Amerikanku koja je poput meteora ušla u njegov život i otpratila ga do zadnjeg dana. Uslijedio je pakleni period njenog razvoda i priznavanja kao para jer se na nju gledalo s prezirom i nepovjerenjem.

Ali, kako to već biva, što je veće neodobravanje bilo s jedne strane, to je ljubav sve više rasla s druge strane. Kad mu je umro otac, Edvard je 20. januara 1936. godine postao kralj Ujedinjenog Kraljevstva i britanskih prekomorskih dominiona te car Indije. Sve vrijeme svoje kratke vladavine od 325 dana, do 11. novembra 1936, pokušavao je ne samo steći priznanje svoje ljubavne veze, već je i kritikovao vladu zbog siromaštva u kojem su ljudi živjeli, posebno rudari u Velsu.

Zadržao je veliku popularnost u narodu sve do onog kobnog trenutka kad je obznanio da će se oženiti ženom koja je bila dva puta razvedena i čiji su muževi živi.

Crkva nije mogla da podrži takav korak. Engleska crkva dopuštala bi takvo nešto monarhu samo u slučaju da je njegova buduća supruga bila udovica, a ni britanski parlament, pa samim tim ni vlada, nisu mogli da odobre ženidbu kralja razvedenom ženom čiji su raniji muževi još uvijek bili živi. Edvard se tako našao suočen s britanskom tradicijom, političkim establišmentom i kontradiktornim mišljenjem građana. Skandalu nije bilo kraja. Edvard je predlagao morganatski brak, gdje bi on ostao kralj, a Volis i njihova buduća djeca ne bi nikad mogli naslijediti krunu. Crkva Engleske, vlada i članovi kraljevske porodice postavili su se kao bedem ispred njegove ljubavne veze, a posebno njegova majka. Ona mu to do smrti nije oprostila. Ostala mu je samo mogućnost da se odrekne prijestola te da svome mlađem bratu Albertu, budućem Džordžu VI, ustupi prijesto.

Kralj Edvard je 10. novembra 1936. godine u dvorcu Vindzor, u prisustvu svoje trojice braće, potpisao abdikaciju i odmah nakon toga održao svoj legendarni govor pred cijelom Engleskom. Abdikacija koju je on javno izrekao i obrazložio promijenila je tok istorijskih zbivanja. Krunu je nakon njega dobio brat Albert, budući Džordž VI, otac Elizabete II.

To je bio politički potez jednog monarha bez presedana; prvo kraljevsko obraćanje preko radija ikad, jedan od najvrednijih radijskih snimaka i stavljanje žene ispred svih prestolonasljedničkih ovlašćenja. Nakon napuštanja britanskog prijestola, Edvard i Volis su dobili titule vojvode i vojvotkinje od Vindzora, pa su ostatak života proveli živeći u egzilu, uglavnom u Francuskoj. Edvard je svoj život finansirao rentom koju mu je brat Džordž VI dodijelio i novcem koji je stekao prodavši posjede u Balmoralu i Sandringamu.

Odlazak u Njemačku kod Adolfa Hitlera 1937, pred sam početak Drugog svjetskog rata, dao je naslutiti Edvardovu osvetu svojoj porodici ili pak njegove nacionalističke sklonosti. Naime, poslije vjenčanja Edvard i Volis proveli su neko vrijeme u Francuskoj, a kad su se htjeli vratiti u Englesku, njegov brat, žena i što je Edvardu najteže palo, njegova majka, oštro su se suprotstavili i ucijenili ga novcem. Njegovi savremenici smatrali su ga fašistom i nacionalistom. Nakon Edvardove smrti, 1972. u Parizu, Volis je živjela do 1986. godine. Pokopani su na kraljevskom groblju u Vindzoru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije