Kada pokušavate da smislite kako prepoznati lažova, vjerovatno radite isto što i 30.000 ljudi koji su jednom zvali BBC: gledate ga pravo u oči i čekate da pogled odluta.
Profesorov savjet
- Profesor psihologije objašnjava kako prepoznati laž
- Gledanje u oči može da vas odvede na pogrešan trag
- Pauze i promjene u govoru mogu biti važni signali
- Nijedan pojedinačni znak nije dokaz laganja
Upravo ta navika, tvrdi britanski profesor psihologije Ričard Vajzmen, lažovu najviše olakšava posao.
Zvuči suprotno od svega što smo naučili iz filmova. Ipak, jedan televizijski eksperiment pokazao je da sa lažovom pred očima pogađamo loše, a da se rezultat preokreće jednim jednostavnim potezom.
Šta je pokazao BBC-jev eksperiment?
Prvobitna zamisao bila je smjela. BBC je htio da intervjuiše političare, pa da publika pogađa ko govori istinu, a ko laže. Nijedan političar nije pristao.
Ulogu je zato preuzeo novinar. Dva puta je sjedio pred kamerom i odgovarao na isto pitanje, o svom omiljenom filmu. Jednom iskreno, drugi put ne. Gledaoci su pozivali i glasali.
Rezultat je bio mršav. Prema Vajzmenovim riječima, javnost je na televiziji prošla isto kao ispitanici u laboratoriji: niko nije umio pouzdano da kaže kada novinar laže.
Istraživači su onda uradili nešto sasvim jednostavno. Uklonili su sliku i publici dali samo radio-snimak i transkript, bez lica. Uspješnost u otkrivanju laži naglo je skočila.
Zašto pogled može da zavara?
Objašnjenje je logičnije nego što djeluje. Osmjeh, ruke i pogled držimo pod kontrolom, jer znamo da nas neko posmatra. Na izbor riječi i tok priče pazimo mnogo manje. Vajzmen to sažima kratko: vizuelni znaci su veoma kontrolisani.
Slične zaključke nudi i velika analiza objavljena u časopisu "Personality and Social Psychology Review", gdje pregled stotina istraživanja o tačnosti procjene laži pokazuje da ljudi pogađaju tek malo bolje od bacanja novčića, i da laž lakše uočavaju kada je čuju nego kada je samo gledaju.
Najveći problem nije to što lažovi dobro glume. Problem je što mi tražimo pogrešne tragove. Pogled u stranu skreću stidljivi ljudi, pa nervozni, pa svako ko pokušava da se sjeti imena restorana od prošlog petka.
Koji znakovi mogu da ukažu na laganje?
Zato znaci da neko laže rijketko stanu u jedan pokret očiju. Oni se kriju u rečenici koja se gradi u hodu.
Laganje troši mnogo više misaonog napora od istine. Onaj ko izmišlja mora da pamti šta je maločas rekao, šta vi već znate i kako sve da poveže bez rupe. Taj napor se čuje u ritmu i boji glasa.
Obratite pažnju ako sagovornik:
- oklijeva i pred sasvim jednostavnim pitanjem
- ostavlja duže pauze prije odgovora
- škrtari na detaljima koje biste očekivali
- usred razgovora mijenja način govora
- zastajkuje dok slaže priču
Da li je jedan znak dovoljan da otkrije lažova?
Oprez, ipak. Nijedan od ovih znakova sam za sebe nije dokaz. Neko zastane jer mu riječ ne pada na pamet, a neko jer je jednostavno umoran.
Ali kada vam nešto u priči škripi, probajte da na trenutak skrenete pogled sa lica i samo slušate. Pažljivo slušanje otkriva ono što oči propuste, i to je savjet koji vrijedi zapamtiti prije sljedećeg ozbiljnog razgovora, prenosi Krstarica.