Nestanak djevojčice Danke Ilić (2) potresao je Srbiju i region.
Ovim povodom mediji u Srbiji pitali su stručnjake šta učiniti kada dijete nestane.
Prvih 48 sati nakon nestanka djeteta su najkritičniji, u smislu pronalaženja i bezbjednog vraćanja djeteta kući.
U takvim situacijama pomoć okruženja i kontaktiranje sa policijom su krucijalni, ali i pravovremeno upoznavanje sa osnovnim smjernicama kako da se ponašate i šta da radite mogu da budu od velike koristi. Svojim ponašanjem i postupcima možete da olakšate veoma tešku situaciju i da što racionalnije doprinesete bezbjednom povratku vašeg djeteta kući.
Mogu li roditelji ostati pribrani kada dijete nestane?
“Roditelji su aktuelno u vrlo nezahvalnoj ulozi u tom trenutku. Sa jedne strane oni su najodgovorniji za bezbednost svog deteta i po zakonu, pa su samim tim prinuđeni da sarađuju i daju izjave istražnim organima kako bi se sa jedne strane utvrdila njihova odgovornost, a sa druge strane da daju druge brojne krucijalne informacije o detetu, njegovim osobinama i navikama, kako bi mogla da se naprave adekvatna predviđanja o kretanju deteta”, ističe za Ona.rs psiholog Zoran Musterović.
U toj situaciji nije lako biti pribran i to zavisi od mnogo faktora, dodaje psiholog. Prije svega zavisi od toga da li ste skloni dramatizaciji ili ne, da li ste iz ranije neprijatnih i neizvesnih situacija izašli pozitivni, od podrške bližnjih, od sklonosti ka odgovornosti i samookrivljivanju i od samoohrabrivanja. Ovo se ponajviše oseća u ovakvim trenucima jer vam daje nadu, naglašava Musterović.
Kako se u slučaju Danke Ilić (2) koji je podigao cijelu Srbiju na noge, radi o vrlo malom djetetu koje nije u mogućnosti da se bitno udalji od mjesta stanovanja, psiholog ističe da je veoma važno da se prvo ustanove odnosi u porodici i porodice sa drugima u blizini.
“Ove sve informacije daje porodica nestalog deteta, pa su oni pod pritiskom situacije, ali nužno moraju biti pribrani zbog davanja informacija o detetu, koje mogu biti ključne. Na ovakav način mogu da pomognu eventualno i detetu, pa će emocionalne reakcije tek naknadno uslediti shodno ishodu situacije. Nekad je potrebna i stručna pomoć u ovakvim slučajevima”, objašnjava psiholog.
Šta se mora preduzeti u ovim situacijama?
O tome koji akcioni koraci su neophodni u situaciji kada dijete nestane, objašnjava i dr Ana Paraušić-Marinković, istraživač-saradnik sa Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, koja ističe da postoji elementarna razlika u tome da li je dijete nestalo u urbanoj ili ruralnoj sredini.
“Samo ponašanje, i ne samo roditelja, već i službi i građana kada reaguju u takvim situacijama će se razlikovati u odnosu na kontekst. Jedan kontekst je ruralna, a drugi urbana sredina. I ta ponašanja treba prilgođavati. S jedne strane u urbanim sredinama je veća verovatnoća da se tako nešto dogodi jer je i veća gužva, više prometno, zbog anonimizovanih odnosa postoji veća šansa da neko dete bude oteto. Sa druge strane, u ruralnoj sredini se svi mahom poznaju, gde takođe postoji opasnost od toga, kao što je u slučaju sa jučerašnjim nestankom deteta, za koje još ne znamo da li se radi o nestanku ili je dete pobeglo, ili se nešto drugo desilo, ali daleko veći problem je teren”, objašnjava za dr Paraušić-Marinković.
Ona precizira da se spasioci i građani na terenu suočavaju sa tim da je padala kiša, da je sve puno vode, da je u pitanju slabo pristupačni tereni, zbog čega je u urbanim sredima lakše alarmirati službe zbog veće pristupačnosti javnih površina i ažurnosti vatrogasaca, hitne službe, pasa tragača, ali i više je ljudi, odnosno očiju na ulici i manja vjerovatnoća da se neki problem uopšte i desi.
Koliko je važno da svi budu upućeni da je neko dijete u zemlji nestalo?
“A sami roditelji i u jednoj i u drugoj situaciji će reagovati isto - tražiti i prijaviti slučaj službama. Dobro je da se u ovom konkretnom slučaju dosta ljudi uključilo i da se sve desilo jako brzo, jer u ruralnim sredinama to uključivanje spasilačkih službi može malo i da potraje. Veoma je važno u obe situacije, bez obzira na sredinu, da se što hitnije uključi što više aktera. Da se koriste sve moguće dostupne savremene tehnologije, kao što je ovaj Amber alert. Možda ne funkcioniše kao što smo očekivali, kao recimo u Americi, da će da izađe baš "alert" (uzbunjujuće obaveštenje na telefonu) već su stizale SMS-poruke, ali nema veze - aktiviran je. Važno je i da se stalno na medijima vrti obaveštenje da se traži nestalo dete, da budu alarmirane kako stručne službe tako i oni akteri koji redovno učestvuju u akcijama, poput policije i posebnih spasilačkih službi”, kaže dr Ana Paraušić-Marinković.
Kriminolog ističe da je neophodno da sa porodicom uvijek bude neko ko će da bude dovoljno pribran i spreman da primijeti neke stvari koje roditelji možda tako usplahireni - ne bi.
“Da se te osobe jave na sve moguće telefone, da se sete svih mogućih kontakata, da se sete svih mogućih bitnih detalja. To znači da je podrška šireg kruga porodice izuzetno bitna u tom trenutku. Jako važnu ulogu tu igra i neposredno okruženje i komšiluk koji će biti malo širi krug u ruralnoj sredini, jer je u pitanju veći prostor na kome se ljudi poznaju, a opet ih je manje. U gradskoj sredini će biti manji prostora, ali više ljudi.”
Dakle, kako zaključuje kriminolog dr Paraušić-Marinković, što je više ljudi uključeno - veća je šansa da se neko dijete pronađe.
Osnovni koraci šta je potrebno uraditi ako vam nestane dijete
Prema smjernicama Ambert Alerta za Evropu, postoji ček-lista osnovnih koraka šta je potrebno da se uradi ukoliko je vaše dijete nestalo. Na ovoj stranici možete da pronađete jednostavne savjete stručnjaka za bezbjednost djece i sprovođenje zakona, kako bi roditelji, ako se ikada nađu u toj situaciji, znali koje korake treba da preduzmu.
Kao prva stavka navodi se - kontaktirati lokalnu policiju. Policiji je neophodno dati detaljne podatke o imenu, godištu, visini i težini djeteta, kao i najsvežija fotografija. Jako su važni podaci i zdravstvenog stanja djeteta, kao i djetetove specifičnosti. Policija će tražiti podatke o uslovima u kojima je dijete nestalo. Za nešto stariju djecu obavezno navedite mjesta koja najčešće posećuje, ali i brojeve telefona, društvene mreže koje koristi i spisak prijatelja.
Drugi korak je da ostanete mirni i da tražite pomoć. Pozovite svoju porodicu, komšije i prijatelje da vam pomognu u potrazi. Počnite potragu u neposrednoj blizini mjesta nestanka, pogotovo u dijelovima koji bi mogli da budu neposredna opasnost, poput rijeka, voda, bunara i slično.
Treći korak je da potražite bilješke i druge tragove koji bi mogli da vam otkriju šta se desilo, uključujući telefone, imejlove, društvene mreže, dnevnike i druge zapise.
I kao jedna od posebnih stavki, kako se navodi na ovom sajtu izdvojeno je - uvek imajte na umu da se mala djeca često sakriju i zaspu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.