Život

Uz godišnjicu smrti Sigmunda Frojda: Nikad nije otkrio tajnu ženske duše

Uz godišnjicu smrti Sigmunda Frojda: Nikad nije otkrio tajnu ženske duše
Uz godišnjicu smrti Sigmunda Frojda: Nikad nije otkrio tajnu ženske duše
Aida Tipura

Veliko pitanje na koje nikada nije odgovoreno i na koje ja nisam bio kadar da odgovorim, uprkos tridesetogodišnjem istraživanju ženske psihe glasi: šta to žene zapravo žele, vjerovatno je najpoznatija izgovorena misao Sigmunda Frojda, austrijskog neurologa i osnivača psihoanalize, jednog od najuticajnijih, ali i najkontroverznijih ličnosti 20. vijeka.

Njegovi sljedbenici smatraju ga velikim naučnikom koji je otkrio važne istine o ljudskoj psihologiji, izmijenivši način na koji razmišljamo o sebi. Frojdovi psihoanalitički termini, kao što su id, ego, libido, neuroze i Edipov kompleks, postali su dio rječnika koji svakodnevno koristimo.

Vizionar briljantnog uma, koji je svojim kontroverznim idejama šokirao čovječanstvo, ali i ostavio neizbrisiv trag u svjetskoj kulturi i otvorio kapije do tada neistraženih odaja ljudske psihe, rođen je 6. maja 1856. godine u mjestu Frajberg u Moraviji (danas se nalazi u Češkoj), kao Sigismund Šlomo Frojd i prvorođeno je dijete Jakoba i Amelije Frojd. Sigmund je imao dva polubrata i šestoro mlađe braće i sestara.

Djetinjstvo

Kada su Frojdu bile četiri godine preselio se sa roditeljima u Beč, jer očev posao nije bio isplativ. Dok je još bio mali, roditelji su primijetili da je izrazito bistro dijete i zbog toga je uživao poseban status u porodici. Iako su živjeli u malom stanu sa sedmoro djece, Sigmund je imao sopstvenu sobu i uljanu lampu, dok su ostala djeca u porodici za rasvjetu pri učenju koristila svijeće. Kao dijete je maštao o tome da postane general ili ministar, ali s obzirom na to da je bio Jevrej, nije mu bilo dopušteno da se bavi bilo kojim drugim zanimanjem osim medicine i prava. To ga nije sprečavalo da nauči da govori francuski, engleski, italijanski i španski jezik i da se posveti proučavanju djela Ničea, Hegela, Šekspira i Kanta.

Iako je u prvi mah želio da postane advokat, Frojd je odlučio da 1873. godine upiše medicinu na Bečkom univerzitetu. Tu je upoznao sestrinu prijateljicu Martu Bernis s kojom se kasnije i oženio. Poslije nekoliko godina, promijenio je svoje ime Sigismund Šlomo Frojd u Sigmund Frojd. O njegovoj mladosti se ne zna previše, jer je u dva navrata uništavao dokumente na osnovu kojih bi se moglo saznati više. Dokumenti koji su nastali kasnije, brižno su čuvani u Frojdovoj arhivi koja je bila dostupna samo njegovom ličnom biografu Ernestu Džonsu i nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski.

Istraživanja i bračni život

Kada je 1881. godine dobio diplomu, prihvatio je radno mjesto u Institutu za cerebralnu anatomiju, gdje je sprovodio istraživanja upoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije ispitivao je i svojstva kokaina, gdje otkriva njegova analgetska svojstva i isprobava ga na sebi. Naredna, 1885. godina bila je značajna za Frojdovu karijeru. Četiri mjeseca u Parizu je radio sa jednim od najpoznatijih neurologa tog vremena Žanom Šarkoom, koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze.

Frojd se 1886. godine vraća iz Pariza u Beč i otvara privatnu praksu, a u oktobru iste te godine se i ženi Martom Bernes, poslije pet godina zabavljanja. Sigmund i Marta imali su šestoro djece, tri sina i tri kćerke. Ana Frojd, jedna od njegovih kćerki, i sama će kasnije postati ugledan teoretičar psihoanalize na polju dječje psihologije.

Iako različitih karaktera, ljubav Sigmunda i Marte bila je čvrsta. Marta se posvetila odgajanju šestoro djece, a Frojd je danonoćno radio na svojim slučajevima. Marta je, kako tvrde neki istraživači, bila strastvena žena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili da je uopšte nema. S druge strane, Frojd je bio ljubomoran, isključiv, uvjeren da su žene ograničene svojim polom. Ipak, Marta je bila uz njega kada mu je bilo najpotrebnije. Svog supruga je, navodno, izvukla i iz moguće kokainske zavisnosti dok je eksperimentisao, ne znajući da kokain može da izazove zavisnost.

Kokain - čudesni lijek

Jedan od najvećih branilaca i pristalica korišćenja kokaina u medicinske svrhe, ali i njegov konzument, bio je upravo Frojd.

Naime, prije 130 godina, kokain je bio najnoviji čudesni lijek. Smatralo se da liječi sve, od zavisnosti od morfijuma, preko depresije, nervoze, letargije, umora, preko stomačnih problema do astme i tuberkuloze.

Frojd je počeo da se bavi proučavanjem efekata ove droge još 1884. godine i u svojim kliničkim zabilješkama jasno je isticao da najviše voli da eksperimentiše sam na sebi. Kako je patio od aritmije i blokada disajnih puteva, to mu je bio dovoljan izgovor da uživa ogromne količine droge.

Ipak, Frojd nije prvi pisao o kokainu. Do 1880. godine brojne farmaceutske kompanije su proizvodile koncentrat - kokain-hidrohlorid, a mnogi ljekari su izvještavali o dejstvu novog "lijeka" na njihove pacijente.

Istraživanja su objavljivana u veoma čitanom stručnom časopisu "Tharapeutic Gazette", koji je štampao Park-Dejvis, najveći proizvođač kokaina u to vrijeme.

Zamjena jedne droge drugom bio je uobičajen način liječenja zavisnosti u 19. vijeku. Ovakve medicinske igre su često izvođene i eksperimenti na "novim zavisnicima" su bili uvijek dobrodošli.

Ispitivanja na prijatelju

Frojd je isprobao kokain i na svom najboljem prijatelju Ernstu fon Flajšl-Marksovu, inače zavisniku od morfijuma. Marksov je bio odličan psiholog. Međutim, sam je sebe povrijedio tokom seciranja jednog leša, zbog čega se borio sa hroničnim bolom, koji ga je i doveo do zavisnosti od morfijuma.

Frojd je svog bliskog prijatelja pretvorio u zamorče i kokainskog zavisnika, a zahvaljujući tim naporima da mu "pomogne", Flajšl-Marksov je umro sedam godina kasnije, u svojoj 45. godini.

Ovaj nemili događaj ne samo da Frojdu nije poslužio za nauk i odagnao ga od ideje o kokainu, već je nastavio još više da ga slavi i konzumira kako bi olakšao bilo koji fizički bol i mentalne probleme. Volio je da pod dejstvom kokaina beskrajno govori o iskustvima i uspomenama za koje je smatrao da su zaključani u njegovoj podsvijesti.

Uticaji

Frojd je svoju teoriju zasnovao na posmatranjima svojih pacijenta, kao i na samoanalizi. Njegove teorije i tretman pacijenata bile su kontroverzne, dok su mu ideje često obrađivane u raznim djelima, kako stručnim tako i laičkim.

Rani uticaj na Frojda izvršio je Jozef Brojer, ljekar veoma uvažen u Beču, koji se svim srcem zauzeo za njega. Brojer se koristio hipnozom kao tehnikom liječenja, što je usvojio i Frojd, koji je je uskoro razvio i sopstvenu "tehniku slobodnih asocijacija", kako bi pomogao pacijentima da otkriju zaboravljena sjećanja. Oni bi spontano iskazivali svoje necenzurisane misli i osjećanja. Iz tih "slobodnih asocijacija", nit koja vodi do ključnih, davno zaboravljenih uspomena bila bi otkrivena.

Brojer i Frojd su objavili knjigu "Studije histerije", gde su opisali svoje studije slučaja, djelo koje je napravilo prekretnicu. Njeno objavljivanje 1895. godine označilo je pojavu psihoanalize.

Godine 1900, Frojd je objavio knjigu "Tumačenje snova", koja je ujedno predstavljala i njegov prvi samostalni rad kojim je najavio psihoanalitičko učenje. Smatrao je da snovi simbolički reflektuju nesvjesne želje.

Godine 1904, Frojd je objavio djelo koje će postati njegova najpopularnija knjiga, "Psihopatologija svakodnevnog života", gdje opisuje kako se nesvjesna osjećanja i želje često reflektuju u lapsusima ili greškama. Kako je teorija jačala i stasavala, Frojd je pridobijao mnoge istomišljenike i sljedbenike. Sa svojim sljedbenicima osnovao je Međunarodno udruženje psihoanalitičara. Tokom sljedećih trideset godina Frojd je objavio mnoge knjige, članke i predavanja.

Praksa i uticaj rata

Godine 1897, Frojd je bio predložen za profesora na Bečkom univerzitetu, ali je taj prijedlog odbijen od strane Ministarstva prosvjete. Frojd je nastavio je sa svojom privatnom psihoterapeutskom praksom i postajao je sve poznatiji u bečkim profesionalnim i laičkim krugovima. Njegovu klijentelu činili su obrazovaniji i imućniji ljudi.

Iako kažu da je bio pretjerano organizovan i pedantan, da je svaki dan sređivao bradu i brkove kod istog berberina, svake subote se kartao sa istim društvom i poslije 11 godina braka više nije mario za seks, Frojd je uvažavao izuzetan ugled u Beču u ono vrijeme. Danonoćno je radio na svojim slučajevima, dok se supruga brinula o djeci.

Iako je uživao potpunu poslovnu satisfakciju, posljednje dvije decenije njegovog života bile su ispunjene mnogim tragedijama. Užasna razaranja Prvog svjetskog rata odrazila su se teško na njega, posebno zato što su mu dva sina bila u vojsci. Jedna od Frojdovih kćerki je 1920. umrla od gripa, u 26. godini. Početkom dvadesetih dobio je rak vilice, zbog čega je više od trideset puta morao da bude operisan.

Frojdov izuzetni pesimizam, koji je ispoljio u djelu "Nelagodnost u kulturi" (1930), bio je odraz destrukcije koju je vidio svuda oko sebe. U maju 1933. godine Frojdove knjige su spaljivane sa ostalim knjigama u Berlinu, kada je Adolf Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj. Pet godina kasnije, nacisti su preuzeli kontrolu nad Austrijom. Iako mu je život bio u opasnosti, tek poslije privođenja njegove najmlađe kćerke Ane u policiju, gdje ju je ispitivao Gestapo, Frojd se, teška srca, složio da napusti Beč. Četiri Frojdove sestre su kasnije umrle u nacističkim koncentracionim logorima.

Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1938. godine, a prije toga u Berlinu javno spalili Frojdove knjige, Sigmund se sa porodicom preselio u Englesku. Manje od godinu dana kasnije, 23. septembra 1939. godine, umro je u Londonu, u 83. godini, od posljedica raka grla.

Sigmund Frojd je djeda slikara Lusijena Frojda, komediografa i pisca Klementea Frojda, pradjeda novinarke Eme Frojd i modnih dizajnera Bel Frojd i Metjua Frojda.

Uzrok histerije seks

Frojd je zastupao tezu da je uzrok histerije seksualne prirode i tada je razvio dio onog što će kasnije postati poznato kao psihoanalitička teorija. U oktobru 1897. otkriva Edipov kompleks, a 1899. pojavljuju se i njegovi prvi značajni tekstovi. Godine 1900. objavljuje knjigu "Tumačenje snova", koju temelji na analizi sopstvenih snova. Nakon nje slijede "Psihopatologija svakodnevnog života" i "Tri eseja o seksualnosti" gdje iznosi ideju da se djeca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen ludakom. U djelu "Fragment jedne analize histerije" analizira traumatsku funkciju seksualnosti u histeriji, kao i ulogu homoseksualnosti.

Od 1912. se bavio pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tanatos), principa realnosti i principa zadovoljstva.

Frojdovi psihoanalitički termini

Id - potpuno nesvjesna, iracionalna komponenta ličnosti, koja traži neposredno zadovoljavanje nagona i želja kojom vlada princip zadovoljstva.

Ego - djelimično svjestan, ego predstavlja organizovanu, racionalnu dimenziju ličnosti koja planira. Kao posrednik između idovih nagonskih zahtjeva i ograničenja spoljašnjeg svijeta, ego funkcioniše na principu realnosti.

Superego - kao unutrašnja reprezentacija roditeljskih i društvenih vrijednosti, superego ocjenjuje prihvatljivost ponašanja i misli, onda ih odobrava i osuđuje. Jednostavno, vaš superego predstavlja vašu savjest.

Edipov kompleks - U Frojdovoj teoriji, djetetova nesvjesna sekusalna želja prema roditelju suprotnog pola koju prate neprijateljska osjećanja prema roditelju istog pola.

Libido - U Frojdovoj teoriji, psihološka i emocionalna energija povezana sa ispoljavanjem seksualnosti, odnosno seksualnim nagonom.

Kritike

Frojdova teorija je doživjela i dosta kritika, gdje mu se, između ostalog, zamjera i pretjerano pesimistički pogled na ljudsku prirodu, izraženo seksističko stanovište prema ženama, ali i nedostatak dokaza. Kao jedan od glavnih nedostataka se navodi i prilično iskrivljeni uzorak, jer je Frojd svoje zaključke generalizovao na osnovu slučajeva samo svojih pacijenata, kao i na sopstvenom slučaju.

Citati

- Neznanje je neznanje i iz njega ne može proizaći nikakvo pravo da se u nešto vjeruje.

- Moralan je onaj koji reaguje već i na iskušenje, koje doživljava u samom sebi, ne prepuštajući mu se.

- Nikad nismo tako nezaštićeni nego kada volimo.

- Protiv svakog čovjeka čovjek se može braniti, ali protiv pohvale ostaje bespomoćan.

- Mi više težimo ka tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost.

- U trenutku kad čovjek počne da sumnja u svoj život i svoju vrijednost, on postaje bolestan.

- Ljubav je jedna, samo jedna ljepša riječ za nagon.

- Odrastao je onaj čovjek koji može ujediniti tri stvari: ljubav, posao i uživanje.

- Onaj ko uporno govori nešto je onaj ko upravo misli suprotno.

- Gdje god da sam otišao, našao sam da je tamo već bio neki pjesnik.

- Čovjek je vrlo lud kada voli.

- Amerika je najgrandiozniji eksperiment koji je svijet ikad vidio, ali bojim se da neće biti uspješan. Amerika je greška, ogromna greška.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije