BIHAĆ - Postoje datumi koji se ne zaboravljaju i ljudi koji, bez obzira na daljinu, razdvojenost, godine i životne puteve, ostaju dio našeg srca, a upravo takav bio je susret nekadašnjih učenika odjeljenja G1 građevinskog odsjeka Tehničke škole u Bihaću, koji su obilježili veliki jubilej - 50 godina mature (1976–2026).
Pola vijeka nakon što su zajedno sjedili u školskim klupama, rješavali prve zadatke, dijelili mladalačke brige i snove o budućnosti, nekadašnji školski drugovi ponovo su se okupili kako bi proslavili život, prijateljstvo i uspomene koje vrijeme nije uspjelo izbrisati.
Sjećanja uz Unu i Japodske otoke
Dan je započeo u predivnom ambijentu uz smaragdnozelenu rijeku Unu, ponos Bihaća i cijele Krajine. Šetnja i zajednički ručak na Japodskim otocima bili su prilika da se prisjete školskih dana, profesora, dogodovština iz učionica i vremena kada je život bio pred njima poput otvorene knjige.
Smijeh, zagrljaji i razgovori ispunili su svaki trenutak ovog posebnog dana. Mnogi se nisu vidjeli godinama, ali već nakon prvih nekoliko rečenica bilo je jasno da istinsko prijateljstvo ne poznaje protok vremena.
Posebnu emociju izazvao je povratak na mjesto koje za ovu generaciju ima gotovo simbolično značenje. Na Japodskim otocima i pored restorana Sunce nastale su fotografije koje će ostati trajna uspomena na jubilej. Upravo u tom restoranu davne 1976. godine održana je njihova maturalna zabava, pa je povratak na mjesto mladosti probudio sjećanja koja ni nakon pet decenija nisu izblijedjela.
Veče ispunjeno pjesmom i emocijama
Večernje druženje nastavljeno je u restoranu "Lovac", gdje je atmosferu dodatno uljepšao njihov drug i muzičar Mirsad Beširević, poznatiji kao Miško. Njegove pjesme vratile su prisutne u neka ljepša vremena, a ples i pjesma trajali su do kasno u noć.
Ovo okupljanje bilo je posebno i zbog još jednog razloga. Na isti dan rođendan je proslavio njihov školski drug Branko Obradović, kojeg prijatelji znaju kao Mane, a kojem su svi prisutni uputili iskrene čestitke. Mane je porijeklom iz sela Prkosi kod Petrovca, a danas živi na relaciji Banjaluka-Novi Sad i već decenijama je uspješan privrednik, i za njega ovakvi susreti imaju posebnu vrijednost, te je poručio da će dolaziti na ova okupljanja dok god bude mogao.
Prijateljstvo koje nije izbrisalo vrijeme
Inače, ova generacija je i ranijih godina organizovala druženja, ali ovogodišnja zlatna matura ipak nosi posebnu težinu. I pedeset godina nakon završetka škole, njihovo zajedništvo ostalo je jednako snažno kao i nekada.
Na kraju dana, dok je iznad Une polako padao sumrak, a posljednje fotografije bilježile osmijehe nekadašnjih maturanata, svima je bilo jasno da je ovo mnogo više od obilježavanja godišnjice mature. Bio je to susret prijatelja koji su dokazali da istinske veze ne stare ni vrijeme ni život.
Ova generacija Tehničke škole u Bihaću još jednom je pokazala da se najljepše uspomene ne čuvaju u albumima, već u ljudima koji ih zajedno nose kroz život. Nakon pola vijeka, oni su i dalje – ista generacija, isti prijatelji i ista velika porodica.