TREBINJE - Sa samo tri godine Sofija Tešanović (11) iz Trebinja pobijedila je leukemiju, a šest godina nakon toga, prvi put je donirala svoju kosu za drugu djecu kojima je život dodijelio borbu s opakim bolestima. Nakon toga, kosu je donirala i ove godine, drugi put.
Fakti:
- Sofija Tešanović pobijedila je leukemiju kao trogodišnjakinja.
- Dva puta je donirala kosu za izradu perika djeci oboljeloj od malignih bolesti.
- Danas je zdrava, odlična učenica i bavi se sportom i muzikom.
- Njena majka otkriva šta im je pomoglo da izdrže najteže trenutke.
Kako je Sofija odlučila da donira kosu?
U razgovoru za "Nezavisne novine" Sofija ističe da joj nije bilo teško donijeti takvu odluku.
"Bilo mi je drago što sam to uradila i planiram ponovo to uraditi", kaže ona.
Kako dodaje, voljela bi i kada bi druga djeca učinila isto, pustila svoju kosu, a zatim je i donirala za one koji su bez nje ostali.
Na Sofijinu odluku da dva puta skrati kosu i donira je djeci koja prolaze kroz ono što je prošla i njena kćerka, ponosna je i majka Suzana.
"Nas dve smo pričale, i ja sam je pitala 'Sofija, da li bi ti skratila kosu, pa da tvoju kosicu damo nekome, kao kada si se ti lečila?' Ona nije imala problem s kosom, jer je bila mala, ali ja sam videla starije devojčice kojima je to bio baš problem. Njoj se ideja svidela. Objasnila sam joj da se od zdrave kose pravi perika i da to nose njeni drugari koji su u istoj situaciji u kojoj je ona bila", prisjeća se Suzana priče pred prvo doniranje kose.
Kako kaže, poslije toga je Sofija ponovo puštala kosu dvije godine.
"Nakon dve godine samo je bilo: 'Mama, hoću li ja sad opet da se ošišam, da doniram kosu?' Ja kažem: 'Kako ti želiš.' A ona reče: 'Ja želim.' To je bilo sada, ove godine. Bila sam ponosna. I ona je bila ponosna sama na sebe. Bilo mi je to emotivno i dirljivo", kaže ona.
Kako je izgledala borba s leukemijom?
Dok smo razgovarali, Suzana se vratila u godine kada su vodili svoju bitku, a kako kaže, na putu izlječenja bilo je izazova, a Sofija se liječila u Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj u Beogradu.
"Bilo je jako teško. Bilo je teško i dugo. Dugo je trajalo. Dve godine smo imali terapiju održavanja, gde smo na dve do tri nedelje, kada bi nam profesor dozvolio, dolazili i išli na kontrole u Beogradu. Bilo je teško, ali, sreća, ona je bila mala, pa je dosta toga zaboravila, ali ima dosta stvari kojih se seća. Kad mi nekad postavi pitanje i kaže: 'Mama, sećaš li se onoga?', ja se baš zaprepastim da je ona to uopšte mogla zapamtiti", priča Suzana.
Kako danas izgleda Sofijin život?
Sada, osam godina poslije otkrivanja dijagnoze, Sofija je dobro i zdravo. Odličnim uspjehom je završila peti razred i svestrana je djevojčica.
"Trenira fudbal. To je bila njena želja. Bili smo malo skeptični u vezi s tim pitanjem, jer je fudbal grub sport. Međutim, dozvolili smo. Kako je počeo peti razred, u školi se održava odbojka i vidim da joj se odbojka svidela i da joj možda leži više nego fudbal. Meni je bitno samo da ona ima fizičku aktivnost zbog njenog zdravlja i, naravno, zbog druženja sa decom. Ide i u muzičku školu, svira klavir", priča ona za "Nezavisne novine".
Koju poruku majka šalje roditeljima djece koja vode istu borbu?
Suzana je imala i poruku za sve roditelje koji sa svojom djecom vode bitku za život.
"Vera u Boga, to je pod broj jedan. Mene je to stvarno održalo. Poruka je da samo razmišljaju pozitivno. Porodica je stub, a majka posebno. Jako je bitna, jer majka je tu stalno. Mora biti pozitivna, hrabra. Meni je bilo samo bitno da ona bude dobro. Trudili smo se svi u porodici da prođe sve što bezbolnije", ističe Suzana dodajući da je imala podršku supruga, djece, porodice i prijatelja.