Svijet životinja

Pratite nas na Google news

"U Srbiji 31 vrsta slepih miševa, nisu izvor zaraze"

"U Srbiji 31 vrsta slepih miševa, nisu izvor zaraze"
Foto: Ilustracija | "U Srbiji 31 vrsta slepih miševa, nisu izvor zaraze"
Tanjug

BEOGRAD – U Srbiji je nastanjena 31 vrsta slijepih miševa, ali nijedna nije prenosilac Kovid-19 ni drugih zaraznih bolesti, kaže direktor Prirodnjačkog muzeja i stručnjak za slijepe miševe Milan Paunović i dodaje da je korona virus kod letećih sisara u Srbiji otkriven 2017. godine i da je utvrđeno da nije patogen za čovjeka.

Po izbijanju epidemije korona virusa u kineskoj provinciji Vuhan slijepi miševi su označeni kao izvori zaraze koje je do sada pokosila više od milion života, a smatraju se ‘’krivcima’’ i za ranije epidemije bolesti kao što su SARS, MERS i ebola.

Međutim, oko toga se, napominje Paunović, još uvijek lome naučna koplja i intenzivno sprovode naučne studije kako bi se utvrdilo od koga je potekao virus.

U Srbiji je, s druge strane, korona virus registrovan kod slijepih miševa 2017.godine u istraživanju koje je, prema riječima Paunovića, Prirodnjački muzej sproveo sa Pasterovim zavodom iz Novog Sada i novosadskim Naučnim institutom za veterinu.

"Otkrili smo korona virus iz alfa i beta soja, ali on nije bio patogen za čoveka’’, kaže Paunović u razgovoru za Tanjug.

On tvrdi da slijepi miševi nastanjeni u Srbiji nisu izvori zaraza što je, napominje, potvrdilo i istraživanje na virus bjesnila sprovedeno početkom 2000-ih kada se kod slijepih miševa širom Evrope pojavilo bjesnilo.

"Tada smo na 18 lokacija u našoj zemlji uzeli oko 400 uzoraka i svi su bili negativni", kaže Paunović.

Kada je riječ o virusu Kovid 19, objašnjava da on "nalikuje" virusu koji je otkriven kod potkovičara, vrste slijepih miševa nastanjenih u Kini.

"Genetički sastav Kovida 19 se u 96 odsto poklapa sa virusom koji je detektovan kod potkovičara iz Kine, ali to ne znači da se radi o istom virusu", kaže Paunović.

Nepoznanica je, navodi Paunović, kakva je povezanost pangolina sa slijepim mišem, ali se zna da je taj sisar, prekriven ljuskama u obliku noktiju, zastupljen u tradicionalnoj medicini i u kuhinji istočnjačkih naroda.

"Te ljuske se koriste za različite tradicionalne medicinske preparate, a embrioni pangolina su izuzetno i skupo poznato jelo ne samo u Kini nego na celom Dalekom istoku", dodao je Paunović.

I slijepi miševi su dio kulinarske tradicije ne samo u Jugoistčnoj Aziji, već i u Africi i drugim krajevima svijeta, ali potkovičari, kod kojih je otkriven vurus sličan Kovidu-19, nisu na meniju jer su malih dimenzija i težine svega 20-30 grama.

"U tim krajevima sveta egzotični specijaliteti spremaju se od slepih miševa koji se hrane voćem i teški su nekoliko kilograma sa rasponom krila do metar i po", navodi Paunović.

Ističe da su jedini leteći sisari neopravdano "prokazani" kao glavni uzročnici svjetske pandemije korona virusa, a rezervoari virusa.

"Smatraju se rezervoarima virusa jer ih je najlakše proučavati, većina vrsta se grupiše u kolonije tako da je uzorkovanje materijala sa njih veoma lako. Oni su nosioci virusa i mikroorganizama od kojih ne obolevaju, ali mogu da se prenesu na druge vrste životinja ili na ljude u specifičnim uslovima", objašnjava Paunović.

Njihova demonizacija i satanizacija traje od nastanka čovjeka, a privlačili su pažnju zbog niza karakteristika neuobičajenih za druge vrste sisara.

"Upravo zbog nepoznavanja o slepim miševima kod ljudi izazivaju neprijatnost, smatraju se predmetom vradžbina i magijskih napitaka i nezasluženo nose epitet nečeg đavolskog", kaže Paunović.

Jedine leteće sisare opisuje kao virtuoze u letenju čije akrobacije ne mogu da izvedu mnoge vrste ptica, a to postižu jer imaju produžene prste na prednjim eksremitetima između kojih je kožna membrane.

"Zbog takvog načina kretanja imaju niz specifičnih ekoloških i fizioloških osobina koje ih stavljaju na sasvim drugačije mesto u odnosu na druge sisare. Žive u vazduhu, a čak i kad se odmaraju od letenja, oni to rade tako što se okače", kaže Paunović.

Kako dodaje, još uvijek nije utvrđeno zašto su slijepi miševi takvi rezervoari virusa, ali se pretpostavlja da je to zbog njihove fiziologije, metabolizma i sposobnosti hibernacije sprječavaju viruse da se ispolje kao u drugim životinja ili u čovjeku.

"Slepi miševi na neki način pacifikuju viruse i ne dozvoljavaju im da se ispolje. Međutim, ti mikroorganizmi praktično koriste slepe miševe za preživljavanje tokom neaktivnih perioda, a razmnožavaju se kada dospeju na pogodnog domaćina", objašnjava Paunović.

U svijetu je poznato oko 1. 300 vrsta slijepih miševa koji su poslije glodara jedna od najbrojnijih grupa sisara rasprostranjena na svim kontinentima.

Vrste nastanjene u Srbiji su, kao i u većini zemalja, zaštićene zakonom jer, ističe Paunović, predstavljaju važnu kariku u lancima ishrane i komponentu svakog kopnenog ekosistema.

U Srbiji se hrane insektima - moljcima, komarcima i drugim noćnim bubama koje mogu biti štetne za usjeve, ali i prenosioci raznih zaraznih bolesti na čovjeka.

Sa dolaskom toplijeg vremena slijepi miševi postaju sve aktivniji, ali ih se zbog toga ne treba plašiti, kaže Paunović i napominje da ne napadaju čovjeka.

"Ako se desi da slepi miš uđe u sobu tražeći skrovište, ne treba paničiti, treba ga pustiti da izađe iz sobe, ili mu pomoći. To nikako ne treba raditi golom rukom već krpom ili rukavicom", navodi Paunović.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije