Prodaj ni udio vozila koja se pokreću isključivo na struju u Evropi u prvoj polovini 2026. godine porastao je na gotovo 22 odsto, što predstavlja značajan skok u odnosu na prošlogodišnjih petnaestak odsto.
Međutim, još više je porastao udio hibrida – trenutno čine više od 37 odsto i najzastupljenije su pogonsko rješenje – i to prvenstveno na račun smanjenja udjela benzinaca, a posebno dizelaša, pri čemu udio ovih posljednjih sada iznosi svega 7,5 odsto.
Sve veća zastupljenost hibrida sasvim je očekivana – pokazali su se efikasnim u smanjenju potrošnje i emisije CO2, pa ih proizvođači guraju kako ne bi plaćali skupe kazne vezane za emisije štetnih gasova. Protiv njih nemaju ništa ni sami vozači, uvjereni u njihovu efikasnost, pa i jednostavnost izvedbe u odnosu na moderne dizelaše, koji da bi zadovoljili aktuelne ekološke standarde moraju imati komplikovan i skup sistem pročišćavanja izduvnih gasova.
Plug-in hibridi, uz redovno punjenje na vanjskom priključku, mogu donijeti i veće uštede, no njihova relativno velika baterija i snažni električni sklop čine ih skupim i time nedostupnim širokom krugu kupaca, pa je njihov udio u ukupnoj prodaji u Evropi i dalje manji od 10 odsto.
Zato, kada govorimo o hibridnim pogonima, pod tim podrazumijevamo vozilo pokretano benzinskim motorom uz veći ili manji udio pomoći elektrike, bez mogućnosti spoljnog punjenja baterije. Njihova baterija relativno malog kapaciteta puni se većinom tokom regenerativnog kočenja, a samo ponekad pomoću motora. Pojednostavljeno, one sa manjim udjelom električne pomoći nazivamo blagim hibridima, a one sa većim udjelom pravim ili punim hibridima.
No, u stvarnosti postoji mnogo više razlika između ta dva pogonska rješenja, a pokazalo se da te razlike često nisu jasne kupcima, a nerijetko ni osoblju u prodajnim salonima. I to ne treba da čudi – riječ „hibrid“ danas zvuči itekako poželjno i u mnogim slučajevima bude okidač za kupovinu, pa proizvođači svoje modele ciljano označavaju kao hibride nezavisno od izvedbe, koliko god ponekad među njima bile velike razlike u udjelu potencijalne vožnje na struju, performansama, pa i, možda najvažnije – potrošnji.
Istina je, međutim, da ni svaki blagi hibrid nije isti, a trpati ih u isti koš sa punim hibridima ima još manje smisla.
Kod blagog hibrida elektromotor, odnosno starter/generator, sa benzinskim motorom povezan je najčešće remenskim prenosom, a primarni zadatak mu je omogućiti što duže mirovanje motora te ga zatim što je moguće brže i uglađenije pokrenuti. Takođe, generator pri usporavanju proizvodi dovoljno električne energije za pogon različitih sistema u vozilu, pa se za to ne mora trošiti gorivo.
Uloga elektrike, međutim, u pokretanju vozila u ovom slučaju je zanemariva, no postoje blagi hibridni sistemi koji rade na višem naponu od 48 V i imaju elektromotor/generator mnogo veće snage, pa on osjetno aktivnije učestvuje u pokretanju automobila.
Kod punog hibrida električni sklop radi na mnogo višem naponu, elektromotor, često i dva, mnogo su snažniji i neuporedivo više učestvuju u pogonskom dijelu, čemu pomaže i baterija većeg kapaciteta.
Štaviše, dok god u bateriji ima dovoljno pohranjene energije, a sam elektromotor pruža dovoljno snage, pogon automobila biće isključivo električni. Pa i na većim brzinama, vozi li se ujednačenim tempom. Motor sa unutrašnjim sagorijevanjem tu se uključuje tek kada ponestane energije u bateriji ili zahtjev vozača prema performansama bude toliki da ga sama elektrika ne može odraditi.
S obzirom na povjerene zadatke, i sam motor kod pravih hibrida je specifične koncepcije, koja pogoduje maksimalnoj efikasnosti.
Puni hibridni pogon
Obezbjeđuje mnogo kilometara na struju i značajne uštede goriva
Pravi ili puni hibrid vozi na struju kada god je to moguće, jer na taj način najefikasnije koristi energiju. Naime, za razliku od motora sa unutrašnjim sagorijevanjem, učinak elektromotora ne zavisi mnogo od brzine vrtnje ili opterećenja.
U odnosu na blagi hibrid ima snažniji elektromotor, bateriju većeg kapaciteta, često i do 1,5 kWh, te visokog napona od više stotina volti. Uvijek kreće i ubrzava na elektriku – dok god snaga elektromotora može ispuniti zahtjeve vozača i u bateriji ima dovoljno energije.
Pravi hibrid uvijek dolazi sa automatskim mjenjačem i energiju prikupljenu regenerativnim kočenjem koristi za pogon. U određenim režimima, ako to pogoduje ukupnoj efikasnosti, baterija će se puniti i pomoću motora sa unutrašnjim sagorijevanjem.
Blagohibridni pogon
Struja tu često uskače samo na papiru, ali nekad i konkretno
U najjednostavnijoj blagohibridnoj izvedbi na motor je putem remenskog prenosa povezan generator/elektromotor snage od svega nekoliko kilovata, koji radi na naponu od 12 V.
Uloga takve hibridizacije je prije svega omogućiti motoru što duže mirovanje, uz tek neznatnu podršku pogonu. Ako sistem radi na naponu od 24 V, to omogućava veću snagu elektromotora, regeneraciju više energije i više pomoći elektrike, uz uštedu još kojeg decilitra goriva i grama CO2.
No, kada je napon hibridnog sistema 48 V – a takve izvedbe su sve češće i smatraju se graničnim slučajem blagog hibrida – snaga elektromotora, u pravilu integrisanog u automatski mjenjač, može biti i veća od 20 kW. Rad takvog sistema u mnogo čemu je sličan punom hibridu, jer omogućava ograničenu vožnju isključivo na elektriku.
1. Jedan voli turbo, drugi ne
Kod punog hibrida električni dio je snažniji i složeniji, no ne nužno i sam motor – često dolazi sa efikasnim atmosferskim benzincem niske specifične snage, koji radi na Atkinsonovom principu. S druge strane, blagi hibridi uglavnom koriste turbobenzince.
2. Na struju se ne vozi isto
Blagi hibridi sa naponom od 12 ili 24 volta u praksi gotovo nikada ne voze isključivo na elektriku, dok oni opremljeni 48-voltnim sistemom mogu i 50 odsto gradske vožnje odraditi na struju. Puni hibrid? Kod njega udio gradske vožnje na struju može iznositi i do 80 odsto.
3. Sa stepenom elektrifikacije raste i cijena
Puni hibrid je skuplji jer često ima dva snažna elektromotora, instalaciju visokog napona i bateriju većeg kapaciteta.
Renault Captur, na primjer, u blagohibridnoj izvedbi košta 26.290 evra, dok za puni hibrid treba izdvojiti 2.000 evra više. Nimalo slučajno...
4. Puni hibrid troši osjetno manje goriva
U gradskim uslovima vožnje puni hibrid u prosjeku troši manje i od najštedljivijeg dizelaša, što se odražava i na ukupni prosjek.
Dok blagohibridni Captur u prosjeku troši 5,9 litara, puni hibrid ima fabrički deklarisanu potrošnju od svega 4,3 l/100 km.
5. Blagi stiže i uz ručni mjenjač, puni isključivo uz automatiku
Dok puni hibridi uvijek dolaze sa automatskim mjenjačem, na čiji rad vozač nema mnogo uticaja, blagohibridni pogon može biti dostupan i uz ručni i uz automatski mjenjač.
Ko je spreman ručno mijenjati stepene prenosa, u startu može tako dvostruko uštedjeti, piše Jutranji.hr