U brzom japanskom vozu Shinkansenu, između Tokija i Nagoje, 1997. godine stvorena je skica koja će promijeniti automobilski svijet.
Nakon razgovora s tadašnjim šefom razvoja pogonskog sistema u Volkswagenu, Karl-Heinzom Neumanom, njegov je sagovornik na omotnici nacrtao ideju koju je odavno imao – motor s 18 cilindara. Snažan i bolji od bilo čega drugog. Taj čovjek bio je Ferdinand Karl Piëch, nadareni inženjer i dugogodišnji izvršni direktor i predsjednik Volkswagen Groupa te pokretačka snaga razvoja Bugattija Veyrona 16.4.
Prvi hiper sportski automobil modernog doba bio je istinsko pionirsko dostignuće i ispisao je automobilsku istoriju prilikom predstavljanja 2005. godine. Ovaj coupe bio je prvi serijski auto koji je razvijao više od 1000 konjskih snaga i vozio brže od 400 km/h. Veyron je bio inženjersko remek-djelo. I njegov je razvoj bio istorijsko dostignuće kao i sam Veyron.
U početku je to bio samo nacrt ideje – motor je morao biti moćan, morao je nadmašiti sve drugo što već postoji. Razgovaralo se o 18 cilindara, što je bila revolucija u inženjerstvu. Kao inženjer i strastveni poklonik razvoja motora, Ferdinand Piech na motor je gledao kao na središnji element automobila, njegovo kucajuće srce. Ovaj gorljivi ljubitelj auta dizajnirao je motor s 18 cilindara iz tri VR6 bloka cilindara, s međusobnim nagibom od 60 stepeni.
Ovaj atmosferski motor mogao je razviti 555 KS iz zapremine od 6,25 litara, pružajući takođe i izuzetno uglađeni pogon. Idealan motor za superiorna coupe vozila i luksuzne limuzine.
Jedino što je nedostajalo bio je pravi brend motora. Nekoliko mjeseci prije nego se pojavila njegova ideja, tadašnji šef Volkswagen Groupe Ferdinand Piech tražio je ekskluzivni brend s bogatom istorijom. Razmišljao je Bentleyju i Rolls-Royceu iz engleskog grada Crewea, koji su od 1931. godine bili jedna kompanija.
Kad je Piech za vrijeme uskršnjih praznika u Majorci 1998. godine čuo da će BMW pobijediti Volkswagen u licitaciji za prava na marketinško ime, njegov sin Gregor uporno je insistirao da mu otac kupi dječji model Bugattija Type 57 SC Atlantic i tako ga doveo do rješenja.
"Zanimljiv splet okolnosti", napisao je Piech kasnije u svojoj knjizi "Auto.Biographie".
Piëch je krenuo u akciju 1998. godine nakon kratkih pregovora u kojima je Volkswagen osigurao prava na brend Bugatti, koja su bila na prodaju. Međutim, tržište supersportskih auta dramatično se urušilo, potražnja na pala i tvornica je 1995. godine zatvorena. Ali legenda o Bugattiju nije dugo mirovala.
Plan Ferdinanda Piecha bio je da se brend ponovno uzdigne do visina na kojima je bio tokom svog vrhunca 20-ih i 30-ih godina prošlog vijeka, odnosno na vrh automobilskog svijeta. Imao je posebno dizajnirani automobil razvijen uz ideje o motoru i odgovarajući brend. I to brend koji je savršeno održavao taj simbiotski odnos. To je Piecha nagnalo da svog prijatelja i legendarnog automobilskog dizajnera Giorgeta Giugiara iz Italdesigna upita može li osmisliti prikladni koncept. I mogao je.
Bugatti EB 118, prvi dizajnerski prototip, bio je završen u rekordnom roku od samo nekoliko mjeseci. Tako je nastala nomenklatura za koncept prvog automobila s 18 cilindara. Luksuznog coupea s posebnom dizajniranim prednjim motorom od 6,25 litara novi je brend prvi put predstavio na Paris Motor Showu 1998. godine. Bio je to auto sa stalnim pogonom na svim točkovima, aluminijskom konstrukcijom i preciznim multi-link ovjesom.
No, Bugatti je odmah nastavio s radom. Samo malo kasnije, u proljeće 1999. godine, uslijedio je drugi koncept s 18 cilindara i četvoro vrata – Bugatti EB 218. Bugatti je svoj impresivan luksuzni sportski automobil predstavio na Geneva Motor Showu. Vanjska školjka sastojala je uglavnom od aluminija, a kotači od magnezija. Kao i prvo konceptno vozilo, EB 218 imao je aluminijsku konstrukciju i precizni multi-link ovjes. Estetski uravnotežen oblik karoserije s bisernim bojama u tri nijanse plave bio je privlačan za oči. Osim iznimnog pogonskog sistema, Bugatti je vozilo opremio luksuzom koji se zaista mogao osjetiti. Najfinija koža i drvo korišteni su u unutrašnjosti, elegantno ukomponirani u umjetničko djelo.
Na Geneva Motor Showu 2000. godine, Piech je najavio da Bugatti planira proizvesti automobil koji razvija 1001 KS, odnosno ništa manje nego najuzbudljiviji i najinovativniji auto svih vremena. S novim autom, vlasnici će moći ne samo iskusiti neviđene performanse, brzinu veću od 400 km/h i ubrzanje do 100 km/h za manje od tri sekunde na cesti i trkačkoj stazi, uvijek s istim kompletom guma, nego i istog tog dana uživati u udobnoj vožnji do opere.
Kad je u Parizu 2000. godine predstavljen prvi gotovo serijski Bugatti EB 16.4 Veyron, brojke su se promijenile, ali ne i nomenklatura. Brojke su i dalje pružale informaciju o verziji koncepta i broju cilindara. Umjesto motora s 18 cilindara, inženjeri su se odlučili za motor sa 16 cilindara. Bio je to klasični V-motor i stoga je bio lakši. Dva V8 motora bila su postavljena pod međusobnim uglom od 90 stepeni, blokovi cilindara svake V8 jedinice bile su razdvojene pod uglom od 15 stepeni. Ovakav raspored stvorio je W-konfiguraciju koja štedi prostor i u kojoj kretanje klipa u sva četiri bloka cilindara djeluju na jednu radilicu, otuda i naziv W16 motora.
Nasuprot 18-cilindričnom motoru, koji je dizajniran s prirodnim dotokom zraka, ovaj motor prvi put je imao četiri turbopunjača.
Njegovo ime i temeljne postavke pogonskog sklopa sad su bili određeni i inženjeri su počeli raditi na stvaranju odgovarajućeg dizajna za ovaj nevjerojatno moćan motor. Osim ogromne snage, specifikacije su zahtijevale ubrzanje od 0 do 100 km/h za 2,5 sekunde, kao i brzinu veću od 406 km/h.
Veyron je katapultirao Bugatti u neviđenu novi dimenziju. Hiper sportski automobili omogućili su uskrsnuće brenda u duhu Ettorea Bugattija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.