Car Nikolaj II u početku je bio rezervisan prema automobilima, ali ih je ubrzo zavolio i trudio se da nabavi najbolje modele.
Zvanično, car Nikolaj II prvi put se upoznao sa automobilom 1896. godine kada je posjetio Sverusku industrijsku i umjetničku izložbu u Nižnjem Novgorodu. Ali tada nije obraćao posebnu pažnju na ovaj "proizvod" i radije je degustirao vina u paviljonu kneza Golicina.
Car Nikolaj je krenuo na svoju prvu vožnju automobilom 1904. godine. U početku ga je svojim automobilom vozio brat, veliki knez Mihail, a potom knez Vladimir Orlov. Orlov je, na primjer, vozio cara u luksuznom modelu Delaunay-Belleville, jednom od najskupljih automobila tog vremena.
"Nikada nismo udarili pješaka. Naravno, uvijek sam bio izuzetno oprezan, jer je po mom mišljenju nedopustivo da automobil u kojem se vozi car udari u njegovog podanika", prisjećao se kasnije princ Orlov.
Vožnja je ubrzo postala svakodnevna pojava. Car Nikola je 1905. želio da ima svoj parking.
"Ne možemo i dalje da zloupotrebljavamo Orlovljevu dobrotu. Kupite dva-tri automobila i povjerite taj posao Orlovu. On to razumije bolje od bilo kog profesionalca", pisao je car Nikolaj svojim zvaničnicima.
Tokom 1905. i 1906. godine izgrađene su garaže u Carskom Selu i Peterhofu, ljetnim rezidencijama carske porodice.
Prvo su kupljena četiri automobila Mercedes-Benz za cara i njegovu porodicu, a potom je nabavljeno još više automobila.
Krajem 1906. godine na automobile je potrošeno preko 100.000 rubalja, što je ogroman iznos u poređenju sa godišnjom platom ministra koja je iznosila oko 1.000-1.500 rubalja.
Zatim je 1907. godine u sklopu Ministarstva carskog dvora osnovana "Sopstvena garaža Njegovog Carskog Veličanstva" (zvanični naziv).
Za cara su kupljeni samo prvoklasni automobili: Mercedes-Benz, Delaunay-Belleville, Renault, Peugeot..., a 1911. godine nabavljena su dva automobila Rolls-Royce Silver Ghost.
Tako je 1917. godine devet automobila u garaži pripadalo caru i njegovoj porodici, a ostalih 17 pripadnicima carske pratnje.
Iz državne kase je za carske automobile 1906. godine izdvojeno 77.277 rubalja, 1907. godine 69.700 rubalja, a 1909. godine 65.000 rubalja.
Kada su 1911. godine kupljena dva automobila Rolls-Royce, iz kase je izdvojena 96.681 rublja, što je više od tadašnjih godišnjih primanja svih ministara u vladi Rusije.
Carev lični automobil Delaunay-Belleville bio je vjerovatno najskuplji model tog vremena. Bio je dugačak 5,5 metara i visok preko dva metra.
Ovaj primjerak je namjerno napravljen da bude viši od regularnog modela Delaunay-Belleville tako da je car mogao da stoji uspravno unutra, kao što je volio da radi kada prolazi pored vojnika svoje vojske ili okupljenih podanika.
Pored toga, car Nikolaj II insistirao je na tome da svi njegovi automobili budu "otvoreni", tj. u formi kabrioleta.
Carevo obezbjeđenje strahovalo je da u otvorenom automobilu na cara može biti izvršen atentat, ali je Nikolaj bio nepopustljiv, smatrajući da "narodu treba omogućiti da vidi svog vladara".
Carević Aleksej, prestolonaslijednik, takođe je imao svoj mali automobil.
Bio je to model Peugeot tip 69 (Peugeot Bébé) dug samo 2,4 metra i širok 1,1 metar. U njemu se vozio u parku u Carskom Selu, uglavnom sa vozačem i malom brzinom.
Adolphe Kegresse, jedan od carskih vozača, takođe je bio inženjer. Izmislio je poseban mehanizam nazvan "Kegresse gusenica", odnosno Kegresse guseničarski pogonski sistem.
Kada se ovaj dodatak montira, automobil postaje poluguseničar koji se lakše kreće po snijegu van grada.
(B92)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.