Pogledajte kako je tekla priča o vjerovatno najpoznatijem sportskom motociklu današnjice?
Prva generacija 1998. godina – 150 ks, 177 kg
Krajem devedesetih, čelnici Yamahe željeli su da naprave sportski motocikl koji će biti konkurentan Hondi Fireblade. Dizajnerski i inženjerski tim dobili su zadatak da naprave motocikl koji će pokretati agregat sa otprilike 1000ccm i najmanje 150 konjskih snaga, sa visokom upravljivošću i maksimalnom težinom bez tečnosti od 180 kilograma. Dakle, ozbiljan zadatak.
Verovatno je najrevolucionarnija stvar kod prve generacije bila agregat. Prvi R1 vrtio se lagano sve do maksimuma od 11.750 obrtaja. Iza samog agregata bio je ušuškan mjenjač, kako bi se motocikl učinio što kompaktnijim i kako bi upravljivost bila na što višem nivou. Zarad upravljivosti smanjen je i razmak između točkova na samo 1395 milimetara.
Težina motocikla je smanjena korišćenjem lakih materijala, npr. sam ram bio je izrađen od aluminijuma.
Ovakva kompatna postavka motocikla manje-više je i danas u upotrebi. Nakon velikog uspeha prve generacije R1, i ostali proizvođači krenuli su putem koji je uspostavila Yamaha.
Iako je ovaj model hvaljen od strane i stručnih medija i vozača, nije ipak sve bilo sjajno. Prvi primjerci imali su problema sa kvačilom, a ni ogibljenje nije bilo idealno.
Model iz 2002. godine
Još 2001. godine, R1 je dobio svoj prvi blagi restajling. Inženjeri su uspjeli da skinu još 2 kilograma težine sa motocikla, mjenjač je bio bolji, a smanjena je i emisija štetnih gasova.
Ipak, tek 2002. godine dolazi do većih promjena na modelu. Postavljen je novi ram, sa tzv. podramom koji je bilo moguće prilikom rasklapanja motocikla odvojiti. Novi ram je bio otpimizovan za saradnju sa novom prednjom viljuškom i zadnjim vješanjem sve u cilju veće upravljivosti motocikla i bolje kontrole prilikom “spuštanja koljena”.
Dodat je sistem za ubrizgavanje goriva kako bi se ispunili još strožiji propisi Evropske Unije povodom štetnih gasova. Postavljen je i novi izduv sačinjen u potpunosti od titanijuma. Novi tip vazdušnog ventila omogućio je ravnomjerniji i pravilniji odziv gasa.
Uz određene promjene, broj konjskih snaga povećan je na 152, a težina motocikla bez tečnosti smanjena na 174 kilograma. Oklop iz 2002. godine bio je značajno drugačiji od oklopa iz prethodnih godina.
Generacija 2004-2006. godine
Yamaha 2004. godine izbacuje potpuno novi model R1, i prvi put dostiže odnos 1:1 konjskih snaga i kilograma, odnosno 172 ks i 172 kg!
Sam dizajn motocikla bio je fenomenalan i dan danas nije zastario. Prednji kraj upotpunjen je sa četiri fara, čime je R1 postao lako prepoznatljiv. Na zadnjem kraju dominirale su dvije izduvne cijevi smještene tik ispod sjedišta.
Uz nove, kraće klipove u agregatu, došlo se do novog maksimalnog broja obrtaja, 12.500 što je skoro 2.000 više nego na prvom modelu R1. Maksimalna brzina iznosila je 285 km/h. Kompletan motocikl bio je pod vidnim uticajem Yamahinog uspjeha u MotoGP šampionatu.
Tokom 2006. godine, dolazi do poboljšanja performansi motora, broj konjskih snaga porastao je na 175. Prednja viljuška bila je, sada već prepoznatljive zlatne boje.
Peta generacija – 2007. godina, 180 ks i 170 kg
Iako su se Japanci silno trudili da uz pomoć novih tehnologija olakšaju vožnju, postalo je sve teže kontrolisati sirovu snagu R1.
Postavljen je novi ram, zadnje vješanje i viljuška. Ovaj model imao je četiri ventila po cilindru dok su svi ostali do ove generacije imali pet. Došlo je do novog porasta konjskih snaga na 180, a dostizao je maksimalnu brzinu od 295 km/h.
U ponudi su se našle samo tri boje. Crveno-bijela “trkačka” kombinacija, crna, i klasična Yamaha plava boja.
Šesta generacija – 2009. godina
Ovaj model pozajmio je tehnologiju iz MotoGP takmičenja, više nema paljenja cilindara dva po dva (180 stepeni) već na sledeći način 270-180-90-180 stepeni. Na ovaj način omogućen je veći potisak sa nižih obrtaja. Ovim modelom paljenja cilindara motor dobija i potpuno novi, drugačiji zvuk.
Uveden je i novi sistem ubrizgavanja goriva, a vozaču su se prvi put na raspolaganju našle i “mape” motora tj. različiti načini rada motora, kako bi se lako mogla prilagoditi snaga agregata svakom vozaču pojedinačno. Na raspolaganju su bile 182 konjske snage, i Yamaha od 2009. godine objavljuje samo težinu motocikla sa svim tečnostima, koja je na ovom modelu iznosila nevjerovatno malih 206 kilograma. Agregat je blago pomjeren ka prednjem točku kako bi omogućio bolju kontrolu motocikla.
Model dobija šestostepenu kontrolu trakcije 2012. godine, kao i promjenu broja farova sa četiri na dva.
Generacija iz 2015. godine
Posljednji, aktuelni model R1, predstavlja vrhunac japanske tehnologije i upotrebe novih, lakih materijala.
R1 sa svim tečnostima ima 199 kilograma! Posjeduje kontrolu trakcije i proklizavanja, tu je i quickshifter, i razne druge tehnološke novotarije Japanaca… Od materijala upotrebljavani su aluminijum, magnezijum, ugljenična vlakna.
Gdje su granice R1 i japanskih inženjera, ostaje nam da vidimo.
(vrelegume.rs)
