Turbulencije u Ministarstvu inostranih poslova BiH počele su prvim potezima ministra Svena Alkalaja koji je po preuzimanju dužnosti odmah raskinuo međudržavni sporazum o dvojnom državljanstvu, što mu, usput, nije u nadležnosti.
Tada je pokazao da će igrati kako stranka svira, a s obzirom na to da u nazivu partije iz koje dolazi piše "za BiH", izgleda da je Alkalaj izgubio korak u kolu u koje se uhvatio.
Nepoznanica je da li pod motom "za BiH" Alkalaj vodi ministarstvo sa neuravnoteženom nacionalnom strukturom i da li je zbog toga Helsinški komitet za ljudska prava diskriminirajućom ocijenio njegovu odluku o premještaju službenice u drugi sektor, čiji je hrvatski jezik bio sporan?! Od 25 šefova odsjeka tri su Hrvata, ali to ministru ne smeta da ima hrvatsku putovnicu.
Zbog nepostojanja vlastite vizije i odlučnosti Alkalaj je pogubio sve konce u instituciji na čijem je čelu. Zaposleni u MIP-u plate primaju mimo zakona, jer ministar nije na vrijeme naložio da se urade podzakonski akti, a poslije su mu krivi njegova zamjenica i predsjedavajući Savjeta ministara.
Oni bi mogli biti krivi ako prećute podatak da je od 210 zaposlenih u MIP-u 108 Bošnjaka i ako ovo ne bude povod za analizu i u drugim institucijama. Alkalaj uvijek ima opravdanje, pa i za imenovanje Nevena Kulenovića, svog šefa kabineta, za drugog čovjeka Ambasade u Beču, što pripada hrvatskim kadrovima. Istovremno Kulenović se u kabinetu izjašnjava kao ostali, a u sistematizaciji se vodi na mjestu inspektora za finansijske poslove koje pripada srpskim kadrovima. Alkalajeve službe sve zapisuju, samo to ministar ne čita dok mediji ne objave.