Američki milijarder Mark Kjuban savjetuje mlade koji ne mogu da nađu posao da prestanu da čekaju idealnu priliku i prihvate bilo kakav posao, makar i u restoranu brze hrane, jer poslodavci cijene dokaz da je neko napredovao.
Kjuban je poznat kao investitor koji je bogatstvo stekao u tehnološkoj industriji, ali je karijeru počeo daleko od glamura.
Prije nego što je završio fakultet, prodavao je kese za smeće, sjekao suhomesnate proizvode u delikatesnoj prodavnici, davao časove plesa i radio kao barmen.
Ti poslovi ga nisu direktno odveli u Silicijumsku dolinu, ali su ga naučili koliko vrijedi doći na posao i završiti zadatak.
Zato mladima koji teško dolaze do zaposlenja poručuje da prestanu da čekaju posao iz snova i da negdje počnu.
Mark Cuban’s message is straightforward: stop waiting for the perfect job. Get any job and then become excellent at it. Most people overrate their own performance, so honest self-assessment matters. When you prove yourself valuable, doors open and strong references follow. Even entry-level roles can build a track record of reliability and progress within a few years. The people who advance are usually the ones willing to start where they are and do the work seriously. Media: A Diary Of A CEO
— Entrepreneurs Being Entrepreneurs (@ebe_xyz) October 29, 2026
"Ne tražite savršen posao, jer je takve teško naći. Samo se zaposlite", rekao je Kjuban nedavno u podkastu "Dnevnik direktora" (The Diary of a CEO), prenosi poslovni portal Fortune.
To može da bude i posao u Mekdonaldsu, gdje je kao tinejdžer radio osnivač Amazona Džef Bezos, na šta su u razgovoru podsjetili Kjuban i voditelj podkasta Stiven Bartlet. Cilj nije da tu ostanete, već da budućem poslodavcu pokažete da možete da preuzmete odgovornost, radite i napredujete.
"Iako vam životni cilj nije da budete menadžer Mekdonaldsa ili nekog drugog restorana, upravo to što budućem poslodavcu možete da pokažete da ste napredovali jeste ono što vam je potrebno", rekao je Kjuban, prenosi B92.
Koliko traje promjena karijere?
Prema Kjubanovim riječima, za ozbiljan napredak u karijeri potrebno je dvije do tri godine. Većina ljudi, rekao je, ne želi tako da razmišlja, pa brzo zaključi da je zapela. Ključno je prepoznati tu frustraciju, ali ne dozvoliti da ona prevlada.
Šta naučiti na prvom poslu?
Kjuban je za Fortune objasnio i kako mladi mogu da izvuku najviše iz prvog posla. Prije svega, savjetovao je da nauče da rade prema rasporedu i razviju vještine u odnosima sa ljudima koje će im biti potrebne tokom cijele karijere.
To znači "naučiti da radite za šefa i dobro obavljate posao", ali i "naučiti kako da šefu smanjite stres" i "da se slažete sa kolegama, koliko god se od njih razlikovali".
Mladi bi, prema Kjubanovim riječima, trebalo da znaju i kako se u kompaniji napreduje, kako poslodavac zarađuje i kako mogu da mu pomognu da zaradi više. Kako je dodao, potrebno je stalno tražiti načine da budu produktivniji na poslu.
Te vještine mogu da pomognu mladima da se istaknu, steknu povjerenje nadređenih i pripreme se za veće ciljeve u karijeri.
Huang i Pičai: Početak karijere manje je važan nego što mislite
Kjubanovo mišljenje podržavaju i drugi direktori velikih kompanija, koji smatraju da su odluke na početku karijere manje presudne nego što mladi misle.
Izvršni direktor Gugla Sundar Pičai rekao je diplomcima Univerziteta Stanford ranije ove godine da izbori koji na početku karijere izazivaju najviše brige nisu nužno oni koji će odrediti njen tok.
"Otkriću vam malu tajnu: iako su te stvari važne u tom trenutku, mnogo su manje važne nego što mislite", rekao je Pičai.
O nekim odlukama, dodao je, treba dobro promisliti. To su one o izboru partnera, osnivanju porodice ili velike promjene karijere. Ostale, prema njegovim riječima, imaju veoma mali presudan značaj.
Direktor kompanije Nvidia Džensen Huang, koji je na početku karijere prao sudove i čistio toalete u restoranu Denny's, smatra da niska očekivanja pomažu u izgradnji otpornosti.
"Ljudi sa veoma visokim očekivanjima imaju veoma nisku otpornost, a otpornost je, nažalost, važna za uspjeh", rekao je Huang studentima Stanforda.
"Jedna od mojih velikih prednosti jeste to što imam veoma niska očekivanja. Ne znam kako da vas tome naučim, osim da vam poželim da iskusite patnju", dodao je.