BRISEL - Evropski parlament je dugo oklijevao potvrditi sporazum o podacima novčanih transfera Evropske unije sa SAD. Sada je očito i Evropska komisija utvrdila da američka strana uveliko krši postignuti dogovor.
Već prije nekoliko sedmica se u Evropskom parlamentu čulo kako se Amerikanci ne drže takozvanog "SWIFT sporazuma". To je kratica za Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication, organizaciju preko koje se odvija praktično sav novčani i transfer vrijednosnica između zemalja Evrope i kojim se mogu obavljati transakcije u 206 zemalja svijeta. Vašington i tamošnje tajne službe su dugo tjerale Evropu da joj otvori mogućnost uvida u te podatke, uvjeravajući Brisel kako će to uveliko pomoći u potrazi za teroristima.
Obzirom da su to istovremeno i povjerljivi podaci o ličnim podacima građana, Evropski parlament je dugo odbijao takav sporazum sve dok ga Evropska komisija nije uspjela uvjeriti kako je s Amerikancima postigla kompromis po kojem su se oni obavezali podatke koristiti samo na temelju opravdane sumnje i poštivati tajnost evropskih građana.
Kako javljaju njemački mediji, očito je i u Evropsku komisiju stigla vijest kako su Amerikanci vrlo daleko od poštivanja privatnosti Evropljana. Spominje se i brojka po kojoj su od avgusta prošle godine, kada je i postignut ovaj sporazum, američke službe uputile oko 27.000 upita podataka o finansijskim transakcijama i na temelju svih tih podataka, po saznanjima Komisije, nema niti jednog slučaja u kojem su ti podaci pomogli u borbi protiv terorizma!
Štaviše: Evropljani su morali utvrditi kako Amerikanci ne samo da posmatraju, nego i prenose podatke o Evropljanima na svoje računare i tamo ih pohranjuju - što je jasno kršenje tačke 4. sporazuma o razmjeni podataka. Isto tako, tačka 13. sporazuma nalaže Amerikancima da dokumentuju svaki pojedini upit o podacima građana - ali se čini da se tamošnje tajne službe koriste podacima kako im je volja.
To nipošto nije prvi slučaj da su Evropljani morali utvrditi kako se Amerikanci ne drže sporazuma: po tački 15. se nalaže kako svaki građanin Evrope mora moći znati, da li se neka američka služba zanima za njega i koja je to služba. Kako je utvrdio evropski zastupnik njemačkih liberala Alvaro, nadležne njemačke službe nisu uopšte bile u stanju utvrditi, da li je neko gledao podatke nekog od građana Evropske unije.