Proizvodnim preduzećima u RS i BiH, posebno onim koja su izvozno orijentisana, uveliko je ugrožena likvidnost zbog pada plasmana i poskupljenja kredita uzrokovanih globalnom finansijskom i ekonomskom krizom.
Da svaka muka, međutim, može biti još i veća, dokazali su im veliki trgovački lanci koji su vlastite probleme s nedostatkom keša za otplatu nagomilanih kredita prevalili na leđa proizvođača koji im isporučuju robu.
Moćni megamarketi su dobavljačima značajno produžili rokove plaćanja s uobičajenih 30 do 60 dana, na čak 120 dana, s čime su praktično sebi kreirali banku sa beskamatnim kreditiranjem.
O rabatima je već suvišno i govoriti. Proizvođači kažu da su veliki trgovci prevazišli svaku mjeru, uveli rabate za razne marketinške i praznične akcije, pa čak i za ispoštovano plaćanje u ugovorenom roku?! Građani koji su svjedoci učeštalih utrka hipermarketa u promovisanju popusta na robu široke potrošnje, uglavnom to smatraju poklonom trgovačkih lanaca, ne znajući da je sav teret sniženja pao na pleća dobavljača koji su na to bili primorani kako bi sačuvali robu na policama i ostvarili kakve-takve prihode.
Proizvođači su, naime, prilikom sklapanja godišnjih ugovora s megamerketima "dobrovoljno" pristali da izigravaju samarićane u svrhu pomoći ekonomski ugroženom stanovništvu, dok lovorike "društvenoodgovornog ponašanja" ubiru trgovački lanci čije se centrale, usput rečeno, nalaze van granica BiH.