Bjekstva iz zatvora uvijek su golicala maštu običnih smrtnika. Po spektakularnim bjekstvima snimani su filmovi i pisane knjige. Svi se sjećamo Monte Krista koji je kopao godinama podzemne tunele ili znamo za Alkatraz, iz kojeg je navodno nemoguće bilo pobjeći.
Ni stvarna bjekstva po svojoj maštovitosti nisu nimalo zaostajala za filmskom i književnom fikcijom. Bježanje iz zatvora helikopterima, dugotrajno kopanje tunela, oruženi upadi u dobro osigurane zatvore, samo su neki od načina na koji su teški kriminalci bježali s robije.
O načinu na koji je Branko Simić, kradljivac dragulja kojeg traži njemačka policija, pobjegao iz Suda BiH neće biti snimljen film. Simić je pobjegao bez ikakvog spektakla. Njegov čuvar je "zaboravio" zaključati vrata te se Simić samo išetao iz kruga Suda BiH i dokopao slobode.
Nakon ovog skandala u režiji Sudske policije BiH deblji kraj će izvući samo čuvar koji je odmah suspendovan sa dužnosti. Nadređeni neće odgovarati. Niko nije postavio pitanje kako je moguće da je za čuvanje najtežih kriminalaca odgovoran samo jedan čovjek. Zar nisu postojale stroge procedure u kojima bi učestvovalo više ljudi u lancu odgovornosti tako da bi bilo malo teže "zaboraviti" čuvati pritvorenika?
Ovako će čuvar samo ostati bez posla, a nama ostaje da čekamo kada će još neki od čuvara "zaboraviti" zaključati krminalca, jer zašto bi se bh. kriminalci mučili kopati tunele ili plaćati skupe helikoptere kada je potrebno samo da pospješe zaboravnost svojih čuvara.