Beogradska trgovačka firma "N Sport", većinski akcionar "Čajavec - Alatnice", kako se i odranije naslućivalo, ugasila je postojeću djelatnost tog banjalučkog preduzeća i usmjerava se na "profitabilnije poslove".
Otpuštanje radnika i prekid proizvodnje alata u jednoj od rijetkih preživjelih fabrika bivšeg privrednog sistema "Rudi Čajavec" nažalost nije ništa novo ni čudno. Na sličan način završila je većina članica tog nekadašnjeg holdinga, čiji je fabrički krug u centru Banjaluke sada postao ruglo grada i vašar svaštarije.
Nekadašnje brojne proizvodne hale, energetski objekti, skladišta robe i upravne zgrade, pretvoreni su u restorane, svadbene sale, magacine zaštitarskih firmi i cvjećara, privatne fakultete... Više ništa ne podsjeća da je kroz te kapije prije dvadesetak godina prolazilo i po 10.000 radnika. Ali da ne idemo suviše daleko u prošlost, treba se prisjetiti početka procesa privatizacije 1998. kada su nas kojekakvi "konsultanti" ubjeđivali da moramo što prije rasparčati "socijalističke mastodone", što su naši zvaničnici bespogovorno prihvatali.
Ne bi bio problem da je taj neoliberalni pristup uspio i da sada umjesto ugljen-dioksida iz fabričkih dimnjaka i proizvodnje elektronike u kojoj nas odavno "šiju" Japanci vidimo koncept uvođenja drugih proizvodnih djelatnosti, uspješnu poslovnu zonu ili inkubator za razvoj preduzetništva.
Dijeljenjem giganata na desetine malih i srednjih firmi bez jasne vizije njihovog oživljavanja ili prodaje ozbiljnim inostranim investitorima koji bi uveli nove tehnologije i primijenili nova znanja otpočetka je mirisalo na propast. Sada nam ostaje samo da konstatujemo da se crni scenario i ostvario.