Većina granskih sindikata u FBiH tvrdi da u firmama čije radnike predstavljaju još nema najava da bi uposlenici mogli biti upućeni na prinudni odmor, privremeni prekid rada, odnosno čekanje, nakon što se ista stvar desila s oko 1.200 radnika zeničkog "ArcelorMittala".
Sindikalci ne isključuju mogućnost da će se to desiti, ali očekuju goru stvar, a to je proglašenje radnika tehnološkim viškom u daleko većem obimu nego što je to sada slučaj. Grafičari ističu da je mart bio vrijeme kalkulacija, a april će biti vrijeme realizacija, pa će tako biroi za zapošljavanje biti puniji za 300 do 400 radnika iz ove branše.
Mnoga preduzeća nemaju i ne znaju za drugu mogućnost nego da uticaj svjetske ekonomske krize ublaže na račun radnika. Ponegdje se poslodavci i sindikati dogovaraju, pa odluče da teret krize svi snose podjednako. Ide se na skraćenje radnog vremena, sniženje plata kako ljudi ne bi bili poslani kućama, uvođenje petka kao neradnog dana, što je slučaj u nekim firmama metalne industrije. Česta mjera je da radnici kojma ističe ugovor potpisan na određeno vrijeme ne dobiju mogućnost za njegovo produženje.
U hemijskoj industriji skoncentrisanoj na području Tuzlanskog kantona dvije strane, radnici i menadžment, dogovorili su da iscrpe unutrašnje rezerve i idu na uštede prije nego počnu razmišljati o krajnjoj mjeri - proglašenju dijela uposlenika tehnološkim viškom.
Čujemo od stručnjaka da pravi menadžeri treba tako da rade, ali je onih manje sposobnih više. U takve spadaju i nosioci vlasti, koji, blago rečeno, sporo oživljavaju napisane mjere za ublažavanje krize. Zato smo skeptici da će trend rasta broja nezaposlenih biti zaustavljen.