Sudeći po vikendu u kojem je nastradalo pet ljudi, a 13 povrijeđeno, akcije policije ne daju očekivane rezultate, ali za neke stvari se ne mogu optužiti samo nadležni. "Smanji brzinu, produži život", "Čuvajmo djecu u saobraćaju", "Pojačana kontrola motociklista" itd samo su pokušaji nadležnih da utiču na svijest naših vozača.
Stamenko Surutka, Goran Golić, Dejan Rosić, Milan Kajtuz, svi ispod 30 godina, samo su neka od imena koji su svoj život okončali na putu Banjaluka - Klašnice, koji nije osvijetljen čitavom dužinom, koji nije fizički razdvojen, koji je jedini put u RS gdje je brzina ograničena na 100 km/h i koji slobodno možemo nazvati "put smrti".
Nadležni, samo ga razdvojite, pješaci ga neće prelaziti i koristiće jedan od devet nadvožnjaka, vozači neće prelaziti na drugu stranu i broj poginulih na ovoj dionici biće pet puta manji. Mislim da vrijedi tih para.
Policija, ruku na srce, daje sve od sebe, kažnjava i kad treba i kad ne treba, ali oni ne mogu uticati na ljude koji voze po 15 sati bez prestanka i koji za znakove ograničenja od 60, 80 i 100 km/h misle da su to najmanje dozvoljene brzine.
Možda bi postavljanje kamera i radara koji bi automatski slikali prekršioce saobraćajnih propisa, kako vozača tako i pješaka, dalo određene rezultate. Možda bi i rigorozniji tehnički propisi dali rezultate. Možda bi i kvalitetniji asfalt na putevima dao rezultate. A možda bi trebalo svi mi da se zapitamo kako vozimo i koliko poštujemo saobraćajnu signalizaciju. Siguran sam da bi ovo posljednje "možda" dalo rezultate.