FAM "Jelšingrad" odlazi u stečaj. U stečaju je firma koja je imala značajnu tradiciju, vrhunske inženjere, tehničare i majstore, čiji je proizvodni program, da nije kako jeste, mogao biti kontinuirano prilagođavan tržištu, upravo zahvaljujući znanju koje su ljudi u toj firmi posjedovali.
Vratimo se desetak-petnaest godina unazad. Odmah nakon rata, ključnu i odlučujuću ulogu u ekonomskoj politici u BiH dobili su predstavnici međunarodnih finansijskih institucija, prije svih, MMF. Otpočetka su nametnuli svoj neoliberalni koncept da sve treba prepustiti tržištu, po kojem niko u BiH nije smio ni marku izdvojiti za restrukturisanje velikih, državnih preduzeća, bez obzira na njihov privredni potencijal. I tada, kao i danas, postojale su dobre metode za restrukturisanje firmi (analiza lanca vrijednosti, balance scorecard i dr.) i da smo to tada počeli da radimo, te firme bi danas zapošljavale i više radnika nego prije, bile bi osnov za kreiranje mnogih malih biznisa, a država bi ostvarila kudikamo veći prihod njihovom prodajom.
Međutim, dok su mnoga, nekada velika i snažna preduzeća postepeno propadala, nama je nametnut koncept da otvaramo kioske, ćevabdžinice, male zanatske radionice... To nas je i dovelo do toga da firmi poput FAM "Jelšingrada" ima sve manje. U međuvremenu, neoliberalni koncept je doživio krah, a najrazvijenije države radikalno intervenišu u privredi, spasavajući i restrukturišući sve što smatraju važnim. Kad smo mi to isto htjeli, to nam nije bilo dozvoljeno. Pošto se nedavno MMF na velika vrata vratio na ekonomsku scenu BiH, nadam se da neki budući projekti restrukturisanja naše privrede neće biti osujećeni.