Niz negativnih ekonomskih vijesti i pokazatelja koji nas svakodnevno zapljuskuju nastavljen je dramatičnim podacima, koji pokazuju da se građevinski sektor nalazi pred kolapsom. Nimalo bezazleno ne zvuči upozorenje čelnih ljudi preduzeća iz ovog sektora da su iz crne prošle ušli u još crnju poslovnu godinu.
Građevinske firme u RS u prošloj godini su zabilježile katastrofalnih 80 odsto manje započetih poslova izgradnje novih stanova na domaćem tržištu, dok je realizacija poslova stanogradnje u istom periodu prepolovljena. Groznije od tih brojeva zvuči podatak da su zbog velikih prošlogodišnjih minusa firme iz građevinskog sektora gotovo u potpunosti iscrpile svoje rezerve i akumuliranu dobit iz prethodnih godina kada je stanogradnja cvjetala. Poljuljana investiciona snaga u kobinaciji sa zaleđenim kreditiranjem mogla bi da bude nepremostiva prepreka za mnoge građevinare. U takvom razvoju situacije jedino što je logično očekivati jeste masovno otpuštanje radnika i povećanje armije nezaposlenih.
Pad građevinske industrije ne svjedoči samo o njihovom problemu, već i teškoćama s kojima se susreću građani i restriktivnoj politici banaka u pogledu kreditiranja. Samo nekoliko godina ranije stotine stanova su prodavane prije nego što je i izliven temelj zgrade, dok se danas niko ne usuđuje da se upustu u avanturu zvanu stanogradnja. Pored otežanog dolaska do stambenih kreda, sve je manji broj građana koji u strahu od otkaza smiju da rizikuju s takvim zaduženjem. Zbog toga su velika ulaganja porodica na stendbaju i za njih će biti potrebno mnogo vremena dok ne uoče da su njihova radna mjesta siguranija, a do tada će građevinska industrija zbrajati minuse.