Privremeni sporazum s Evropskom unijom daje šansu domaćim vinarima za povećanje izvoza i mogao bi značiti povratak naših vina na nekada tradicionalna tržišta na kojima nas petnaestak godina nema, kao što je na primjer njemačko.
Visoke kvote izvoza ispregovarane u Sporazumu, a koje sasvim sigurno nećemo brzo dostići, ostavljaju dovoljno prostora za domaće vinare da vrate ime i slavu bosanskohercegovačkih vina, a poznato je da su žilavka i blatina prije rata činile čak 70 posto izvoza vina u bivšoj Jugoslaviji. To je prilika i da se smanji visok vanjskotrgovinski deficit koji je samo u prošloj godini u ovoj oblasti iznosio 28 miliona KM.
Državni zakon o vinu, usvojen prije nekoliko mjeseci i usklađen s evropskim standardima, dobra je osnova za probuđene ambicije vinara i vinogradara, prije svega onih u Hercegovini koji su poslije rata podigli brojne plantaže i vinarije.
Smanjivanjem i ukidanjem carina na repromaterijale iz EU, a na što se do sada odlijevalo dosta novca, vinari bi mogli smanjiti troškove i tako biti konkurentniji na zahtjevnom evropskom tržištu.
Svjesni da se s razvijenim vinskim nacijama ne možemo "tući" kvantitetom, našu šansu moramo tražiti u kvalitetu, kojeg imamo, ali ga, dakako, stalno treba dograđivati.
No, za razliku od izvoznika vina u drugim zemljama, koji imaju poticaje i do 70 posto, naši vinari ne uživaju državnu podršku kakvu zalužuju i to je u ovom trenutku sasvim sigurno najveća smetnja za veći plasman vina.