Ni na trećem tenderu za "Famos holding" i četvrtom za "Kemos" niko nije dostavio ponudu, niti se čak zainteresovao za njihovu dokumentaciju. Čekanje nekoliko dana u slučaju da je ponuda eventualno poslana poštom samo je formalnost nakon koje će i ovi tenderi biti proglašeni neuspješnim.
Kupaca nema nigdje, ni na tenderima za privatizaciju, ni na berzi, niti ih zanima imovina firmi u stečaju koja je, kao u slučaju "Sarabona", spala na skoro polovicu svoje vrijednosti. Sve je zahvatila globalna kriza. Sudeći po procjenama o njenom trajanju, investitora neće biti bar do kraja godine.
Zato je obustava privatizacije ove dvije sarajevske firme, privremeno, do oporavka, realnija opcija od objave javnog poziva za neposrednu pogodbu gdje se cjenka o uslovima. Osim toga, neposredna pogodba bi značila i određena popuštanja potencijalnom kupcu u smislu obaranja procijenjene vrijednosti kapitala "Famosa" i "Kemosa". Minimalne cijene su ionako, nakon prvih neuspjelih pokušaja prodaje državnog kapitala, snižavane, pa je na kraju "Famos" vrijedan 5,8 miliona nuđen za 4,6 miliona KM, a "Kemos" je "oboren" sa 4,1 milion na 2,5 miliona KM.
Kriza u privatizaciji prisutna je u cijeloj FBiH. Planovi agencija za privatizaciju su, kako i sami kažu, previše optimistični. Iako prodaju državnog kapitala zagovaraju mnogi kao jedan od načina oporavka tržišta i dolaska do novca, kojeg za sada nema jer nema interesanata, bilo bi loše firme prodati po principu daj šta daš, posebno što sa dosadašnjim (takvim) privatizacijama nismo daleko dogurali.