Oko 600 preduzeća u FBiH dobilo je okolinske dozvole za svoje pogone. Naspram njih je čak 10.000 onih koji nisu ni pomislili da predaju zahtjev za dozvolu.
Opravdanja su različita. Ima tu i administrativnih problema, ali ima i nespremnosti odgovornih firmi da poštuju zakone. Opravdanja su i troškovi koji u vremenu kada i te kako osjećamo posljedice globalne krize izgledaju još veći. Ali, krize nije bilo prije šest godina kada je donesen zakon.
Rok za podnošenje zahtjeva za dobijanje okolinske dozvole je stoga produžen i firme su dobile još jednu šansu da ispune svoju zakonsku obavezu. Šansa im traje do kraja 2001. godine.
Okolinske dozvole su način da okolinu zaštitimo od negativnih uticaja industrijskih pogona, neodgovornih klaonica koje otpad bezobrazno izbacuju u rijeke... Kao što kažu, okolinu nismo naslijedili, nego smo je posudili od generacija koje dolaze. Ako preduzeća ne zanima zaštita okoliša, a mnoge ne zanima, onda bi trebalo da im bude bitno to što bez okolinske dozvole ne mogu izvoziti u EU.
I resorna ministarstva jedino što mogu je da apeluju na svijest vlasnika postojećih i novih pogona, posebno velikih sistema, pa zato organizuju seminare i edukacije. Pitanje je i koliko su inspekcije spremne i opremljene da kontrolišu i sankcionišu neodgovorne. U našoj zemlji čini se da zaštita okoliša, ekologija, nije nešto o čemu vrijedi razmišljati, a izgleda da nije ni poštivanje zakona i usklađivanje s evropskim standardima kojih su nam puna usta.