BRISEL - Zadnja velika akcija gospođe Ursule fon der Lejen, predsjednice Evropske komisije, jeste proglašenje trgovačkog rata Kini kroz pokretanje istrage o nedopuštenim podsticajima za proizvodnju e-automobila, što je trasiranje puta u uvođenje zaštitnih uvoznih tarifa. U EU je izostala javna kritika donosioca strateških odluka o javnim politikama, koji su s nevjerovatnim kašnjenjem prateći ovogodišnje sajmove automobila shvatili da su kineska e-vozila kvalitetom i cijenom konkurentnija od automobila na e-pogon proizvedenih u e-tvornicama.
Iako je odmah bilo jasno da je bombastična najava Lejenove došla u trenutku kada samo pogoršava opasni globalni geopolitički sukob, te da je očigledno usuglašena samo s liderima nekih država s jakim autoindustrijama, u atmosferi rasprave da li je trebalo pokretati opasni trgovački rat s Kinom (ne zna se kakva će biti odmazda) ili nije, potpuno je promaklo da najavljenom istragom moraju biti obuhvaćene američke i evropske autoindustrije s proizvodnjom u Kini - Tesla, BMW i Renault.
Teško je procijeniti kakve bi mogle biti ukupne štete od političkog zalijetanja gospođe Lejen ukoliko Kina odgovori protivmjerama koje će razbiti postojeće lance snabdijevanja Evrope (dijelovima, materijalima, sirovinama…), ali je sigurno da bi tarife značile dodatno opterećenje evropskim potrošačima. Impulsivna reakcija šefice Komisije mogla bi dati i novi, značajni impuls inflaciji.
Bilo kako bilo, evo što je primijetio "Bloomberg" u današnjoj analizi: "Tesla je u Kini uživala povlastice koje su druge međunarodne kompanije teško dobijale, a najistaknutija je bila blagoslov države da u potpunosti posjeduje svoje operacije, umjesto da mora dijeliti starateljstvo s lokalnim partnerom u zajedničkom ulaganju. Poreske olakšice, jeftini krediti i drugi oblici pomoći pretvorili su Kinu u Teslino najvažnije tržište izvan SAD-a".
Dakle, što ćemo u s Teslom, kompanijom čiji se rast ne bazira samo na izdašnim podsticajima više administracija Bijele kuće, nego i na očiglednim simpatijama Kine? Da li je to nepoštena konkurencija prema, recimo, Mercedesu?
Uz to, teško je ne primijetiti kako je problematizovanje državnih podsticaja nakon što je tokom pandemije u EU eksplodirao državni intervencionizam baziran na ranim podsticajnim šemama, vrlo logički nedosljedno. Ako smo tokom ljeta svjedočili odluci prema kojoj je odlučeno potrošiti oko 180 miliona evra evropskih poreskih obveznika kako bi se uništili viškovi francuskih vina, zašto će evropski poreski obveznici plaćati dodatno za uvoz kineskih automobila? Plaćamo francuska vina koja nećemo piti jer će biti uništena, a ubuduće bi trebali plaćati zaštitu francuskog Renaulta od jeftinijih i podjednako kvalitetnih kineskih e-vozila. Ima li to smisla? Pri tome taj isti francuski Renault ima u Kini "joint venture" operacije s kineskim proizvođačima, te je jasno da je obračun s Kinom zbog jeftinih vozila nešto poput političko-ekonomske šizofrenije. Važne "joint venture" poslovne operacije u Kini ima i njemački BMW.
Prema pisanju "Bloomberga", dosadašnje evropske istrage o podsticajima u drugim sektorima, kao što je proizvodnja e-bicikala ili optičkih kablova, otkrile su da se podsticaji kreću na nivou četiri do 17 odsto. Do sada nije raspravljeno imaju li potrošači u EU više koristi od uvoza jeftinijih bicikala ili optičkih kablova ili od zaštite EU proizvodnje. Uostalom, potrošači su ti koje EK uopšte ne pita za mišljenje, iako ih nipošto u ovoj priči ne bi smjela ignorisati.
Jasno je da su margine zarada evropskih proizvođača automobila pod velikim pritiskom, ali Evropska komisija ne adresuje da su viši troškovi odnosno niže margine zarada značajnim dijelom uzrokovani nizom novih pravila na kojima insistira upravo Komisija, a od kojih su neka kontradiktorna, pogotovo ako se govori o velikoj evropskoj Zelenoj agendi. U EU oko 14 miliona radnih mjesta direktno ili indirektno zavisi o autoindustriji, pa se zabrinutost oko nelogičnog forsiranja zabrane prodaje novih vozila s unutrašnjim sagorijevanjem već 2035. godine čini vrlo malom, iako bi trebala biti ogromna. Naime, samo je najmanja i najniža kategorija e-vozila po svom ugljičnom otisku bolje rješenje od modernih automobila s unutrašnjim sagorijevanjem, pa je nejasno zašto Ursula fon der Lejen uporno nameće 2035. kao neku vrstu ideološko-religijske prekretnice tj. kao da smo svi skupa članovi nekog kulta koji je odlučio po svaku cijenu napraviti nešto iracionalno - u korist svoje štete, prenosi "Jutarnji List".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.