Time što Hrvatska još ne skida blokadu izvoza žive ribe i goveda iz BiH u priličnoj mjeri se potvrđuje sumnja da je i ono što je postignuto svojevremeno ukidanjem zabrane za neke druge proizvode poput mlijeka izgleda bilo više motivisano našom brzom kontrareakcijom, a još više izborima koji se su tada bližili u Hrvatskoj. Jasno je da je omogućavanje izvoza robe u BiH bio dobar predizborni potez.
Što se tiče obećanja da će biti deblokiran i izvoz žive ribe i goveda iz BiH u Hrvatsku, koje je tada zvučalo vrlo optimistično, tu smo se osvjedočili da nije bilo iskrene spremnosti hrvatske strane. Ako za goveđe proizvode kao izgovor pronalaze neke evropske uslove, mada Hrvastka nije članica Evropske unije, navodeći da zbog toga što mi ne možemo neke proizvode plasirati u EU pa ih i Hrvatska odbija prihvatiti, kod ribe nemaju apsolutno nikakvu argumentaciju. Naši proizvođači ribe jedini su koji su ispunili sve kriterije EU. Sasvim slobodno možemo plasirati svoje proizvode u EU, a Hrvatska može biti samo popustljivija, a nikako rigoroznija.
Blokada uvoza žive ribe i goveda je nezakonita, neprihvatljiva i mjera suprotna svjetskim standardima. BiH bi morala oštro reagovati uvođenjem sličnih ili još jačih kontramjera.
Za mnoge proizvode BiH ne zadovoljava formalne standarde. Međutim, imamo kvalitetne proizvode, ali ne možemo validnim međunarodnim certifikatima to da dokažemo. Za neke proizvode nedostaju laboratorije, za neke nešto drugo, ali je riba školski primjer savršenstva naše proizvodnje. I zato se Hrvati ne mogu praviti da su veći Evropljani od zemalja EU.***
Svaki sedmi Italijan raspolaže mjesečno s manje od 1.000 evra, a svaki 20. živi u apsolutnom siromaštvu i nije u stanju da održi minimalni životni standard. U Italiji se relativno siromašnom smatra osoba čija je mjesečna potrošnja manja od 999,67 evra, a prošle godine se broj Italijana u toj kategoriji povećao za 69,6 odsto na 8,78 miliona.