Srpska udruženja u Srbiji, koja predstavljaju Srbe izbjegle iz Hrvatske, tvrde da su hrvatski Srbi bježeći iz Hrvatske iza sebe ostavili imovinu vrijednu 30 milijardi evra.
Hrvati i Bošnjaci izbjegli iz RS takođe ističu da su ostavili veliku imovinu, kao i Srbi iz Sarajeva, Hrvati iz Vojvodine, Bošnjaci iz Podrinja ili Srbi sa Kosova, recimo.
Poenta je da se čini da su svi nesrećni ljudi, bivši pripadnici pokreta bratstvo i jedinstvo, danas, kad se podvuče crta, u stvari u istoj situaciji. Jer kada se skinu sve te nacionalne maske, sva ta borba oko zaštite prava naroda koja su, naravno, ugrožena od strane drugih naroda, u suštini na površinu isplivaju tri stvari.
Prvo, ti ljudi su u stvari prepušteni sami sebi. Drugo, najveći brat jednom Srbinu iz Hrvatske nije neki Srbin iz, recimo, Bačke Palanke, kojeg patnje njegovog sunarodnjaka ne dotiču baš puno.
Tom nesrećnom čovjeku brat i sapatnik je Hrvat iz Banjaluke koji će ga prije razumjeti i shvatiti kroz šta prolazi. I treće, svi ti nesrećni ljudi su samo moneta za potkusurivanje svojim nacionalnim elitama, koje su ih vodile u ratu.
Razlika između njih danas je samo u tome što su oni sami danas bez igdje ičega, a njihovi ratni dušebrižnici danas su superbogataši. Oni im se danas smiju.