BEOGRAD - Od svih zemalja regiona, kriza je najteže pogodila Hrvatsku, a i slovenačka privreda je zabilježila veći pad od srpske, kaže ekonomista Miroslav Zdravković.
“Najveći pad proizvodnje u Srbiji je zabeležen u novembru 2010. U decembru prošle, januaru i februaru ove godine, veći pad proizvodnje od Srbije imalo je 10 zemalja regiona, među njima Hrvatska i Slovenija”, kaže urednik sajta ekonomija.org.
Oporavak privreda ovih zemalja, tvrdi Zdravković, u velikoj mjeri zavisi od brzine rasta ekonomije Evropske unije, a mogućnost za skorije povećanje njihovog izvoza na tržišta članica EU znatno je manja nego u ostatku svijeta.
“Zbog toga Srbija, kao i njeni susedi, uključujući i Sloveniji, mora da traži nova tržišta”, smatra on.
Na pitanje zašto je Srbija sada prihvatljiv ekonomski partner za Hrvatsku i Sloveniju, Zdravković odgovara:
“Srbija ima Sporazum o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom, Belorusijom, Kazahstanom i Turskom. Tako investiranje u proizvodnju u Srbiji obezbeđuje lakši prodor na ova tržišta. Pored toga, Srbija ima više izgleda da se brže oporavi od svetske krize i ostvaruje veći privredni rast od Hrvatske i Slovenije”, tvrdi Zdravković.
“Njena ekonomija je 40 odsto veća od hrvatske. Pre dve godine izjednačili smo se, a do 2015. obim srpske ekonomije će premašiti hrvatsku za 10 procenata, kažu predviđanja MMF-a”, navodi ovaj ekonomista.
Zdravković napominje da je, poslije 19 godina, privreda Srbije u februaru 2011. izvezla više od hrvatske privrede.
Pored toga, u tom mjesecu smo Srbija je imala suficit u razmjeni sa Slovenijom, što je pravo čudo.
Obim robne razmjene između dvije susedne zemlje Srbije i Hrvatske 2002. vrijedio je 133 miliona dolara, 2008. je dostigao milijardu, a u prošloj godini 707 miliona dolara. Ukupan deficit Srbije u tih osam godina dostigao je gotovo 800 miliona dolara. Srbija i u sektoru poljoprivrede bilježi deficit u razmjeni sa Hrvatskom, mada je ukupan trgovinski bilans srpskog agrara u prošloj godini bio u plusu 1,2 milijarde dolara.
Srbija bi morala da se čuva „hrvatskog sindroma”, upozorava ovaj ekonomista. To znači da ne bi smjela da povećava spoljni dug, jer bi u tom slučaju prihod od budućeg rasta morao da se troši na pokrivanje kamata.
Biro za regionalnu saradnju Privredne komore Srbije ocjenjuje da se ekonomski odnosi sa Hrvatskom od 2000. godine uglavnom dobro razvijaju.
Srbija je širom otvorilo vrata hrvatskoj robi i kapitalu, dok se za Hrvatsku ne može reći da u odnosima sa Srbijom poštuje u današnjem svijetu i Evropskoj uniji sveto pravilo otvorene tržišne ekonomije. Robe iz Srbije nema u hrvatskim prodavnicama, a i srpski investitori tamo teško prolaze.
Prema podacima srpske agencije za privatizaciju i Narodne banke Hrvatske, Hrvatska je među značajnijim zemljama koje su učestvovale u privatizaciji društvenih firmi u Srbiji.
Od 1999. do danas direktne investicije hrvatskih preduzeća u Srbiji premašile su 500 miliona evra, što čini više od 19 odsto ukupnih hrvatskih ulaganja u inostranstvo. Tako je Srbija na drugom mjestu po visini hrvatskih ulaganja u inostranstvu, a na šestom je među stranim ulagačima u Srbiji.
U Hrvatskoj su do sada iz Srbije ostvarena samo dva ulaganja – kompanije „Svislajon” od 20 miliona evra i „NCA Investment grupe” iz Beograda koja je za oko 25 miliona evra kupila hrvatsku trgovinsku kompaniju „Magmu” i koja bi trebalo da postane regionalni lider u proizvodnji igračaka, opreme i odjeće za djecu.
Hrvatskoj strani je, do sada, više puta stavljano do znanja da Srbiji, poslije deset godina, ne može da bude svejedno što Hrvatska ima poseban tretman prema svemu što na njihovo tržište dolazi iz Srbije i što srpski investitori tamo ne uspijevaju.
Predsjednik Srbije Boris Tadić je prilikom posjete Zagrebu krajem novembra prošle godine domaćinima poručio i sljedeće:
“Srpski privrednici se žale da nemaju jednak tretman kao hrvatski u Srbiji. Ako je tako, očekujem da se to promeni”.
Njegov domaćin Ivo Josipović je tada poručio:
“Poričem da ulaganja iz Srbije nisu dobrodošla, a potvrđujem da je opstrukcija bilo, kao što sam ja predsjedniku Tadiću pokazao spisak hrvatskih firmi koje su imale teškoća u Srbiji”.
Na tržištu Srbije posluje više od 200 preduzeća sa hrvatskim kapitalom.
“Znaju se prepreke u prometu na koje nailaze srpski izvoznici u Hrvatskoj, ali i hrvatski u Srbiji”, kaže dr Dejan Jovović, savjetnik u ovom birou PKS.
“Pored ostalog, proizvođači voćnih sokova iz Srbije ukazuju da na graničnim prelazima sa Hrvatskom carinici traže da im se dostavljaju proizvođačke specifikacije, koje spadaju u poslovnu tajnu, jer predstavljaju recepturu proizvoda. Ne priznaju se veterinarska i zdravstvena uverenja, otežana je registracija lekova i preparata, kao i proizvoda za zaštitu bilja iz Srbije, ne priznaju se sortne liste naših izvoznika, kao ni sertifikati o kvalitetu”, navodi on.
U PKS kažu da bi za unapređenje ekonomsko-trgovinskih odnosa između Srbije i Hrvatske što prije trebalo riješiti desetak pitanja, među kojima su rješavanje imovinsko-pravnih pitanja preduzeća,stvaranje uslova za plasman kapitala srpskih firmi u Hrvatskoj…
U interesu Slovenije i zemalja CEFTA regiona je povezivanje firmi iz pojedinih proizvodnih sektora. Već se dogovaraju zajednički nastupi „Goše” iz Smederevske Palanke i „Dalekovoda” iz Zagreba na tenderima za poslove u zemljama regiona, što čine i firme iz metalskog sektora, elektroindustrije i energetike.
Mitar Pržulj, savjetnik u Birou za regionalnu saradnju Privredne komore Srbije, kaže da su slovenački privrednici zainteresovani za korišćenje Sporazuma o slobodnoj trgovini koji je Srbija sklopila sa Ruskom Federacijom, Bjelorusijom i Kazahstanom.
“Ovu pogodnost za lakši prodor iz Srbije na ova tržišta sada koriste „Gorenje”, „Jub”, „Helios” i druge slovenačke kompanije. U klasteru drvne industrije Srbije i Slovenije dogovorena je zajednička saradnja radi nastupa na ruskom tržištu. Od 18. do 20. maja u Ivanjici će definisati strategiju zajedničkog nastupa na tom tržištu”, kaže Pržulj.
“Zanimljiva je i saradnja u oblasti ekologije i korišćenja sredstava EU fondova za realizaciju projekata u Srbiji, prvenstveno kao što su vodovod i kanalizaciju i gasovod. Slovenačka preduzeća, koja su već koristila sredstva fondova Evropske unije, spremna su da pomognu izradu naših projekata kako bi mogli da konkurišemo”, dodaje on.
Povratak „Fijata” u Kragujevac podstakao je saradnju klastera proizvođača auto-dijelova Slovenije, Hrvatske, BiH i Srbije i Makedonije. Pržulj kaže da će se o tome razgovarati u Kragujevcu 11. maja na Sajmu proizvođača auto-dijelova i komponenti jugoistočne Evrope. Cilj je da se proizvodi za „Fijat”.
Srbija nastoji da u razmjeni sa Slovenijom smanji deficit i poveća izvoz robe višeg stepena obrade, kao i ulaganja srpskih kompanija u Sloveniji. Očekuje se da povećanje plasmana srpske robe pomognu trgovinski lanci „Merkator” i „Tuš”.
Upućeni ukazuju da je udruživanje na zajedničkim projektima i ekonomska saradnja bivših jugoslovenskih republika, a naročito susjeda, sve intenzivnija. Tako se BiH sve više integriše sa Srbijom, a Republika Srpska sa Hrvatskom. Ekonomisti kažu da u tome nema ničeg čudnog. Sve je sasvim logično, jer je isplativo.
Ponovno udruživanje firmi iz nekada zajedničke države zarad nastupa na trećim tržištima, kažu ekonomisti, treba tumačiti kao nalog zdrave ekonomije.
Predsjednik Srbije Boris Tadić boraviće danas i sutra u poseti Kuvajtu tokom koje bi trebalo da bude potpisan i sporazum o remontu tenkova proizvedenih u bivšoj SFRJ.
Ministar odbrane Dragan Šutanovac izjavio je da će tokom Tadićeve posete Kuvajtu biti potpisan sporazum o saradnji u oblasti odbrane s tom zemljom koji će omogućiti i remont 149 tenkova.
Pored firmi iz Srbije, u tom poslu trebalo bi da učestvuju i hrvatske i slovenačke firme, o čemu je bilo riječi na sastanku predsjednika Srbije i premijera Hrvatske i Slovenije Jadranke Kosor i Boruta Pahora 1. aprila u Smederevu.
Kriza ponovo spaja ekonomije država nastalih na teritoriji bivše zajedničke domovine.Tadić, Kosorova i Pahor su se u Smederevu dogovorili da se nastavi sa već započetim pripremama za zajednički nastup firmi na trećim tržištima.
Riječ je o preduzećima koja imaju mogućnost da kombinuju svoje kapacitete u građevinarstvu, odbrambenoj i bezbjednosnoj industriji, automobilskom sektoru, transportu i komunikacijama, drvoprerađivačkoj i prehrambenoj industriji.