Ne možemo radikalno smanjiti uvoz iz Kine jer to ne može učiniti cijeli svijet. Kineska privreda je izvanredno konkurentna i to što je njen uvoz veliki je normalno. Ono što možemo, a što rade ostale zemlje, jeste da pojačamo kontrolu kvaliteta uvoza tako da kod nas ulazi kvalitetna kineska roba, a ne isključivo jeftina i vrlo sumnjivog zdravstvenog i svakog drugog kvaliteta.
Možemo učiniti da se naši trgovci povezuju i dogovaraju zajedničke nabavke tako da robu iz Kine dobavljamo direktno od izvornih kineskih firmi po nižim cijenama i bez uvoza preko trećih zemalja, koji susjednim i ostalim zemljama omogućava zaradu, punjenje budžeta i dodatne profite preko marži i provizija, a naš deficit dodatno povećava.
Trenutni mehanizmi koje institucije BiH imaju omogućavaju koliko-toliko adekvatnu kontrolu prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda zahvaljujući Uredu za veterinarstvo. Kada su u pitanju tehnički proizvodi tu je situacija izuzetno loša. Kod nas se kontrola CE znaka svodi na to da carinici samo pogledaju imaju li proizvodi naljepnice CE, što ne potvrđuje ništa. Ipak, ako zaključimo da je neki proizvod rizičan, možemo ga poslati na analizu u zemlju koja ima kapacitete. Smatram da ono što ne proizvodimo, a ulazi iz Kine, nije konkurencija domaćim proizvođačima i nema razloga da zabranimo uvoz, ali što je proizvod jeftiniji veći je rizik za zdravlje i sigurnost.
S druge strane, naš izvoz u Kinu je mali i to nije čudno. Narudžbe iz Kine su ogromne i ta količina premašuje kapacitete često i cijele bh. privrede. Ono što možemo je povećati izvoz proizvoda koje i sada izvozimo u Kinu kao što su auto-dijelovi i slične komponente, ali nema razloga raditi preko posrednika.