Kada su indijski partneri prije nekoliko godina pokrenuli 5. koksnu bateriju u lukavačkoj koksari, kantonalni i državni zvaničnici hvalili su se privatizacijskim uspjehom i zbrinjavanjem oko hiljadu radnika. Danas se, međutim, lukavačka koksara, zbog svjetske recesije, nalazi na rubu propasti i radi na tehničkom minimumu. Za to vrijeme nikog od onih koji su zborili hvalospjeve nema da pokuša obezbijediti pomoć.
Prošle godine je izvoz koksa u vrijednosti oko 69 miliona američkih dolara otkazan zbog teškog stanja u čeličanama. Koks se trenutno ne izvozi, već skladišti, prave se gubici u poslovanju, a zbog takve situacije upitna je sudbina hiljadu radnika.
Ukoliko vlasti ne priteknu u pomoć, održavanje koksne baterije u životu neće uspjeti. Ono što se sigurno može uraditi jeste oslobađanje lukavačke koksare od davanja bankarske garancije od dva miliona KM na ime uvoza, koju su do sada pokrivali izvozom koksa. Kako izvoza nema, nema više ni rasterećenja te garancije, pa bi se koksara uskoro mogla naći u pat poziciji. Vlasti bi mogle razmotriti i reprogram dugova prema "Željeznicama BiH" i privremeno zamrzavanje plaćanja redovnih obaveza, jer u koksari vjeruju da će se od sredine godine stanje na tržištu koksa stabilizovati.
Iako se radi o firmi u privatnim rukama, vlasti bi trebalo da imaju interes da se postrojenje lukavačke koksare ne zaustavi, jer su za njeno ponovno pokretanje potrebni milioni maraka, a još važnije je da hiljadu radnika ostane na poslu. Jasno je da u slučaju pozitivnog odgovora na vapaje iz Lukavca država treba da se zaštiti od eventualne zloupotrebe tražene pomoći.