U periodima visoke inflacije, ekonomske neizvjesnosti i geopolitičkih kriza, mnogi pokušavaju da povećaju svoju finansijsku rezervu.
Štednja tada postaje jedan od glavnih načina da se domaćinstvo zaštiti od neplaniranih troškova ili eventualnog pada prihoda.
Međutim, finansijski stručnjaci upozoravaju da nije dovoljno samo ostavljati što više novca na računu. Važno je procijeniti kolika bi rezerva trebalo da bude, ali i gdje bi novac trebalo držati kako bi bio što sigurniji.
Koliko su građani spremni da odvajaju dio prihoda pokazuje primjer Njemačke. Tokom 2024. godine stopa štednje u toj zemlji iznosila je 11,5 odsto, što znači da Nijemci značajan dio raspoloživog novca ne troše odmah, već ga ostavljaju za budućnost.
Ipak, ni prevelika količina novca na klasičnom bankovnom računu nije uvijek idealno rješenje.
Ako kamata koju banka isplaćuje na štednju bude niža od stope inflacije, stvarna vrijednost novca postepeno opada. Iako će na računu nominalno ostati isti iznos, za taj novac će poslije nekoliko godina moći da se kupi manje nego danas.
Kolika bi trebalo da bude finansijska rezerva
Jedno od najčešćih pravila u upravljanju ličnim finansijama odnosi se na takozvani fond za nepredviđene situacije.
Njemačka Sparkasse savjetuje da bi građani trebalo da imaju lako dostupnu rezervu u visini približno dvije do tri mjesečne neto plate, prenijela je Nova.rs.
To znači da bi neko ko mjesečno prima 3.000 evra neto trebalo da ima između 6.000 i 9.000 evra "sa strane".
Naravno, konkretan iznos zavisi od primanja i troškova svakog domaćinstva. Suština je da rezerva može pokriti nekoliko mjeseci osnovnih troškova ili neki veći neočekivani izdatak.
Taj novac nije namijenjen svakodnevnoj potrošnji, već situacijama poput kvara automobila, hitnih popravki u stanu, zdravstvenih troškova, privremenog gubitka prihoda ili nekog drugog većeg i neočekivanog izdatka.
U Njemačkoj važna granica od 100.000 evra
Kada ušteđevina postane znatno veća, pojavljuje se još jedno pitanje - koliko novca je zaštićeno ako banka propadne.
U Njemačkoj su bankarski depoziti građana obuhvaćeni sistemom osiguranja depozita do iznosa od 100.000 evra po osobi i po banci.
Važno je naglasiti da se taj limit ne računa posebno za svaki račun.
Ako jedna osoba u istoj banci ima, na primjer, tekući račun, štedni račun i oročeni depozit, svi ti iznosi se sabiraju. Zaštićen je ukupan iznos do 100.000 evra u toj banci.
Drugačija situacija je kod zajedničkih računa. Ako su vlasnici računa dvije osobe, potencijalna zaštita može iznositi ukupno do 200.000 evra, odnosno po 100.000 evra za svakog vlasnika.
Rizik nastaje kada jedna osoba u jednoj banci ima više od 100.000 evra. U slučaju propasti banke, dio novca iznad zakonom zaštićenog limita ne mora automatski da bude u potpunosti nadoknađen.
A koliko je zaštićeno u BiH?
Za građane Bosne i Hercegovine važna je druga cifra.
Prema podacima Agencije za osiguranje depozita BiH, maksimalan iznos osiguranog depozita trenutno iznosi 70.000 KM po deponentu po banci, uključujući pripadajuću kamatu obračunatu do dana nastupanja slučaja osiguranja.
To ne znači da je svaki račun posebno osiguran do 70.000 KM.
Ako, na primjer, jedna osoba u istoj banci ima 20.000 KM na jednom računu i još 60.000 KM na drugom, njeni depoziti se sabiraju. Ukupno ima 80.000 KM, ali je u okviru sistema osiguranja pokriveno najviše 70.000 KM, uz primjenu ostalih zakonskih pravila.
S druge strane, ako ista osoba ima depozite u dvije različite banke, oni se osiguravaju odvojeno - svaki do 70.000 KM.
Sve banke koje imaju dozvolu za rad u Bosni i Hercegovini obuhvaćene su sistemom osiguranja depozita.
Zašto ljudi s većom ušteđevinom koriste više banaka
Upravo zbog ograničenja sistema zaštite depozita, ljudi s većim iznosima štednje mogu razmotriti raspoređivanje novca u više banaka.
U BiH je u tom smislu ključna granica od 70.000 KM po deponentu po banci, dok je u Njemačkoj riječ o 100.000 evra.
Međutim, sigurnost banke nije jedino pitanje o kojem treba razmišljati.
Držanje velikog iznosa gotovine ili novca na računu koji donosi malu ili nikakvu kamatu može na duži rok da bude skupo zbog inflacije.
Ako cijene rastu brže od prinosa na štednju, kupovna moć tog novca postepeno se smanjuje. Zbog toga stručnjaci prilikom planiranja ličnih finansija obično razlikuju novac koji mora da bude brzo dostupan za nepredviđene situacije od kapitala koji se čuva na duži rok.
Suština je da finansijska rezerva treba da bude dovoljno velika da pruži sigurnost kada dođe do neočekivanog troška, ali i da se veće ušteđevine ne drže automatski na jednom mjestu bez razmišljanja o limitima zaštite depozita i uticaju inflacije.