Reagujući na zabranu uvoza žive ribe u Hrvatsku kontramjerom, naša zemlja konačno je pokazala zube u borbi s raznim vancarinskim barijerama koje nam susjedi već godinama podmeću kako bi onemogućili prodor naše robe na njihovo tržište.
Svježi primjer "mljekarskog rata"pokazao je kako ova metoda borbe daje efekat i naprosto je neshvatljivo kako i ranije nije korištena radi zaštite domaćih proizvođača.
Ova dva slučaja nagovještavaju veću osviještenost izvršnih vlasti u zaštiti domaće proizvodnje, a o čemu govore i jučerašnje najave ministra Mladena Zirojevića da će protiv necarinskih barijera koristiti sve raspoložive mjere, uključujući i upućivanje diplomatskih nota.
Nakon godina inertnosti na vidiku su ozbiljniji odgovori na više nego očite i učestale barijere u trgovini, a na koje domaće kompanije uporno upozoravaju.
Vjerovatno je to i najbolji način da se makne u stranu sporni Zakon o zaštiti domaće proizvodnje BiH, koji, kakvog li apsurda, predviđa uvođenje carina za tekilu i tartufe, ali ne i na žitarice i druge proizvode koje bi eventualnim uvođenjem punih carina pomogle našoj prerađivačkoj prehrambenoj industriji.
Umjesto što se izlažemo grubom kršenju međunarodnih sporazuma i oštroj kritici susjeda, članica CEFTA i EU, jasno je da je puno bolje da u borbi protiv vancarinskih zapreka i pretjeranog uvoza koristimo klasične mjere, a kojih i te kako ima.
Time ćemo ne samo pomoći svojim proizvođačima nego ćemo učiniti da u odnosima sa susjedima budemo više uvažavani.