DETROIT - Detroit nije preživio. Nekadašnja prijestonica američke auto industrije i najveći grad Mičigena, mjesto u koje su sredinom prošlog vijeka ljudi hrlili da bi našli posao, sada je postao najveći grad u Sjedinjenim Američkim Državama koji je podnio zahtjev za proglašenje bankrotstva.
Prije četiri godine, kada je finansijska kriza tek počinjala, američki predsjednik Barak Obama odlučio je da država ne dozvoli propast automobilskih džinova iz Detroita, Dženeral Motorsa i Krajslera. I u tome je uspio, velike kompanije su se oporavile i nastavile borbu na tržištu.
Međutim, za Detroit ovog puta pomoći nije bilo. Budžetski deficit grada iznosi više od 380 miliona dolara, dok je dugoročni dug veći od 18 milijardi dolara.
Savezna država Mičigen je prošle godine preuzela upravljanje gradskim finansijama, nakon što je prihvatila da novčano pomogne Detroit. U martu je na mjesto menadžera za krizne situacije postavljen Kevin Or, u pokušaju da se u posljednjem trenutku grad spasi od propasti.
Njegova prva odluka je bila da povjeriocima ponudi manje od deset centi po dolaru za neplaćene dužničke obaveze grada, kao što su neosigurane obveznice i dio neosiguranih penzijskih obaveza. Procjenjuje se da je njihova ukupna vrijednost veća od 11 milijardi dolara. Or je to ponudio predstavnicima osiguravača obveznica, penzionih fondova, sindikalnih organizacija i drugih kreditora.
On je tada najavio i da grad sada neće platiti 39 miliona neosiguranog duga, da bi sačuvao novac za policiju, vatrogasce i ostale javne servise za svojih 700 hiljada stanovnika.
Procjene govore da u ovom trenutku više od 42 odsto troškova koje Detroit ima na godišnjem nivou ide za plaćanje obveznica, penzija, zdravstvenog osiguranja i sličnih stvari.
Prema navodima kriznog menadžera, ako bi grad nastavio da vodi dosadašnju politiku, do 2017. godine bi taj procenat narastao na 65 odsto. Nažalost, sve to nije dalo rezultata, pošto većina povjerilaca nije prihvatila dogovor po kome bi otpisali 90 odsto duga, a neki od njih su prije dva dana i tužili grad.
Tada je donijeta odluka da grad bankrotira i time skoro sve obaveze skine sa svojih leđa.
Zahtjev za proglašenje bankrotstva znači da većina gradskih službenika može da očekuje otkaze, uz prodaju imovine u vlasništvu grada, dok će osnovne usluge kao što je odnošenje smeća ili čišćenje snijega biti smanjene na mimimum.
Svoj posao će redovno nastaviti policija, vatrogasci i Hitna pomoć.
Međutim, situacija već sada nije sjajna, zato što podaci govore da je prilikom poziva policijskog broja 911, u prosjeku potrebno 58 minuta da patrola dođe na lice mjesta, dok je taj prosjek u cijeloj Americi 11 minuta. Takođe, koristi se samo trećina voznog parka Hitne pomoći.
Bankrot Detroita nije nastao preko noći, već je rezultat dugogodišnjeg propadanja, smanjenja broja stanovnika i slabljenja industrije automobila koja je nekada bila okosnica razvoja grada.
Takođe, to je i rezultat višedecenijskog poslovanja u kome je gradska uprava uzimala obveznice po visokim kamatnim stopama da bi pokrila rupe u budžetu.
Ovaj grad je u posljednjih deset godina izgubio četvrt miliona stanovnika, a danas ih ima skoro dva i po puta manje nego pedesetih godina prošlog vijeka.
Stopa kriminaliteta je najviša u posljednje četiri decenije, mnogi dijelovi Detroita su postali prilično nebezbjedni, a u gradu čak 40 odsto uličnog osvjetljenja ne radi.
Tokom posljednje decenije, veliki broj pripadnika srednje klase, kao i veliki broj preduzetnika napustio je Detroit, odnoseći na taj način i poslove koji su ranije postojali.
Nekada je sve bilo drugačije. Pedesetih godina prošlog vijeka, Detroit je bio grad koji se najbrže razvijao u Americi, toliko snažan i napredan, da je čak i sovjetski diktator Josif Visarionovič Staljin želio da na obalama Volge napravi njegovu kopiju.
Bio je to četvrti grad po veličini u Sjedinjenim Američkim Državama, sjedište Forda, Dženeral Motors i Krajslera.
promjene u Detroitu su počele da se događaju odmah poslije Drugog svjetskog rata, kada su Afroamerikanci sa juga zemlje, gdje su bili izloženi užasnoj rasnoj segregaciji, počeli da dolaze u "obećani grad". Vjerovali su, da je to liberalni sjever koji će ih jednostavno prigrliti. Stvarnost je, međutim, bila drugačija. Kju Kluks Klan je bio veoma aktivan u Mičigenu. Segregacija je nastavljena, ali se sve smirivalo solidnim platama koje su radnici imali u fabrikama automobilskih giganata.
I pored toga, 1967.godine je došlo do velikih nereda nezadovoljnog crnog stanovništva. Bilans - 43 osobe mrtve i više od hiljadu povrijeđenih u sukobu sa policijom.
Grad je polako počeo sve više da pripada jednoj zajednici - crnoj. Bijeli Amerikanci su ga napuštali i odlazili u okolna mjesta, ili napuštali Mičigen.
Početak sedamdesetih donosi naftnu krizu na Bliskom istoku.
Cijena goriva vrtoglavo skače, a Detroit i dalje pravi automobile od par hiljada kubika, koji troše po dvadesetak litara goriva. Tada na tržište ulaze Japanci, sa manjim i ekonomičnijim vozilima. To je bio samo početak.
Skoro četiri decenije kasnije, Tojota, Honda, Nisan i drugi preuzimaju Ameriku.
Danas trećina stanovnika Detroita živi ispod granice siromaštva koju je postavila federalna vlada. Taokođe, blizu 80 hiljada zgrada je napušteno, a prosječna cijena kuće je desetak hiljada dolara. Nekadašnji "ponos i dika" Amerike ubrzano se približava gradovima Trećeg svijeta.