Ako vratimo film unazad i sjetimo se sa koliko birokratskih prepreka su se suočili austrijski investitori koji su prije nekoliko godina htjeli ulagati u vjetroelektrane u Podveležju, postaje jasno koliko Federacija BiH, ali i cijela država kasne u uređenju oblasti obnovljivih izvora energije. I sami federalni dužnosnici priznali su da ih je pritisak investitora koji žele ulagati u "zelenu" energiju natjerao da krenu sa donošenjem regulative, ali su potrošene godine odlučili nadomjestiti prečicom, usvajanjem uredbe, a ne zakona koji bi tretirao ovu oblast.
Rekli bismo ništa novo od federalnih vlasti, koje vrlo bitna područja djelovanja definišu uredbama, a ne zakonskim aktima, radeći to često poradi različitih lobističkih interesa.
Iako u obnovljivim izvorima nema milijardi ulaganja kakva se očekuju u temeljnim investicijama u termoenergetski i hidroenergetski potencijal, jasno je da riječ o pozamašnim projektima mjerenim stotinama miliona maraka, u kojima će, po već viđenom obrascu, lobiji tražiti svoj interes.
Ipak, organizujući okrugli sto, Federalno ministarstvo industrije, energije i rudarstva dalo je priliku učesnicima i potencijalnim igračima da ugrade primjedbe u tekst uredbe. Šta će kasnije biti kada krenu javni pozivi i tenderi, možda već sada možemo naslutiti.
Porez na ekološku energiju, a koji će Vlada ovom uredbom uvesti građanima, uobičajena je praksa u EU i zemljama okruženja i njoj se ne treba protiviti. Bitno je da taksa bude transparentno prikupljana i dijeljena, a što predlagači uredbe, čini se, nisu na najbolji način riješili.