Metalska industrija BiH posljednjih godina prolazi kroz period totalne destrukcije. Mnoge firme metalske industrije sa prostora bivše Jugoslavije svojim poslovanjem bile su naslonjene jedne na druge, a naši giganti u tom sektoru bili su zaslužni za 60 odsto izvoza i zapošljavali 27 odsto radnika u BiH.
Trenutno stanje u oblasti metalske industrije je drastično različito i preduzeća u toj oblasti opstaju zahvaljujući velikom entuzijazmu njegovih radnika, pa i određenih rukovodilaca i stručnjaka. Problem metalske industrije dolazi od privatizacije kada ključna pitanja nisu postavljana stručnjacima i u koju su bili upleteni diletanti koji su donosili loše zakone i propise. Time su doprinijeli situaciji da danas na lokaciji fabrike "Vaso Miskin Crni" imamo tržni centar "Interex" čime je egzistencija metalaca dodvedena u pitanje.
Iako smo prošle godine prolazili kroz ekonomsku krizu, uvijek sam naglašavao da ona nije mnogo zahvatila sektor metalske industrije, jer smo mi već duži period u krizi i već dugo pokušavamo popraviti ono što se popraviti može. Ukoliko znamo da je plata u oblasti metalske industrije u 2000. godini iznosila između 200 i 250 KM, dok je sadašnji prosjek 450 KM jasno je s kakvim se teškoćama ovaj sektor susreće.
Firme kao što su "ArcelorMittal Zenica", "Aluminij" Mostara, "Alpro" Vlasenica ili FAM "Jelšingrad" Banjaluka imaju velike probleme zbog toga što za njih država nema sluha, što ih ne stimuliše i ne čini ništa da im u ova teška vremena obezbijedi obrtni kapital.