Afrička privreda raste i raste. Ulagači iz cijelog svijeta hrle na „Crni kontitnet“ u potrazi za zaradom. No od tog privrednog čuda profitiraju samo odabrani. Održivi razvoj još uvijek je nepoznanica.
Dva od tri žitelja Afrike posjeduju mobilni telefon. Kupovna moć građana „Crnog kontinenta“ raste, rastu i tržišta. Sve više milijardera sa spiska najbogatijih stanovnika svijeta dolazi sa afričkog kontinenta. Nakon „Zemalja tigrova“, rastućih privrednih sila Azije, sada je došlo vrijeme i za „Zemlje lavove“ iz Afrike. Tako uglavnom zvuči atraktivna privredna priča koju trenutno rado šire svi: političari, ekonomisti i mediji, piše Deutsche Welle.
Postoje dobri razlozi za vjerovanje u to da će u slijedećih 50 godina Afrika biti najvažnije rastuće tržište na svijetu i to zbog dva faktora: prirodnih i ljudskih bogatstava“, smatra Enver Aversi, londonski novinar porijeklom iz Kenije.
On ukazuje na to da je za Kinu Afrika već više od decenije važno odredište investicija i nada se da će uskoro i Evropa otkriti „susjedni kontinent“.
Brojke govore u korist teorije nezapamćenog privrednog rasta. Prema prognozama Svjetske banke, afrička privreda će u slijedeće dvije godine rasti u prosjeku za pet posto. Istovremeno, svjetska privreda bi trebalo da ostvari rast od samo tri procenta. Neke subsaharske zemlje, koje se obično povezuju sa ratovima i vječitom borbom za preživljavanje, svjetski su rekorderi kad je u pitanju privredni rast.
Sijera Leone ili Gambija sa preko 10 odsto godišnjeg rasta ili Mozambik i Kongo sa osam odsto, samo su neki od primjera vrtoglavog privrednog uspona.
No same brojke ne govore cijelu istinu. Robert Kapel sa Instituta GIGA iz Hamburga (German Institut of Global and Area Studies) istraživao je dugoročne i održive potencijale subsaharskih zemalja i došao do poražavajućeg rezultata.
„Većina zemalja je prošla loše i to uprkos impresivnim brojkama koje se tiču privrednog rasta. Taj rast oslanja se isključivo na potražnju za sirovinama ili poljoprivrednim proizvodima čija je cijena, zbog veće potražnje u posljednje vrijeme, porasla“, skeptičan je Kapa. Dakle, cjelokupan privredni rast bazira se isključivo na izvozu. I upravo u toj činjenici mnoge organizacije vide problem. Afričke privrede isuviše su zavisne od trgovine sa inostranstvom.
I bivši generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Anan nedavno je, na jednoj konferenciji u Južnoj Africi, upozorio na potrebu strožijih pravila prilikom trgovine sirovinama iz Afrike. Osim toga, te zemlje, kako je upozorio Anan, natprosječno ugrožava kako korupcija tako i odliv novca od poreza.
Afričke zemlje međusobno gotovo i da ne trguju. Industrijalizacija je u povojima, a isto se može reći i za katastrofalnu infrastrukturu koja dodatno otežava robnu razmjenu unutar kontinenta.
Isto tako, rast nije pretjerano uticao na smanjenje nezaposlenosti. Čak je i u, dobrostojećoj Južnoafričkoj Republici (u poređenju sa ostatkom kontinenta), preko 25 odsto radno sposobnog stanovništva bez zaposlenja. Među nezaposlenima je najviše mladih. Privredni „bum“ vidljiv je samo u velikim gradskim centrima gdje milijarde od sirovina završavaju u brzorastućim ekonomskim centrima gradova koji se međusobno takmiče u izgradnji statusnih nebodera.
Luanda, Johanesburg ili Najrobi rastu munjevitom brzinom. Tu uglavnom i živi rastući, srednji sloj Afrike. No još uvijek dvije trećine zemalja subsaharske zone muku muči sa starim bolestima: politička nestabilnost i konstantni lokalni oružani sukobi.
Borbe se vode širom kontinenta: u Maliju, DR Kongu i Centralnoafričkoj Republici. U mnogim dijelovima tih zemalja stanovništvo nema ništa od statistika o privrednom rastu. Siromaštvo raste čak i u zemljama sa mnogo nafte, poput Nigerije.
„Bogatstvo sirovinama nije uvijek dobra podloga za ekonomski razvoj“, kaže Kapel. To je uočljivo i iz činjenice da su se najefikasnije razvile one zemlje koje privredni rast nisu postigle na osnovu izvoza sirovina, već razvoja uslužnih djelatnosti ili poljoprivrede.
Ono što je Africi trenutno prijeko potrebno kako bi privredni razvoj ostao održiv i tako pozitivno uticao na povećanje životnog standarda svih slojeva društva, jeste prije svega ulaganje u infrastrukturu.
„Nigdje u svijetu pokretanje biznisa nije toliko skupo kao u Africi“, kaže ekonomski novinar Anver Versi. To se prije svega odnosi na transport. Ali dok Versi najveći izazov vidi u razvoju infrastrukture, Robert Kapel smatra da je kompletnoj Africi potrebna temeljna reforma, kako politička, tako i ekonomska, koja bi sezala u sve pore društva, od obrazovanja i zdravstva, pa do saobraćaja i javne uprave.
„Tek tada će se“, zaključuje Kepel, „Afrika pretvoriti u kontinent nade.“