Loša je stvar za privredu jedne zemlje da stotine miliona maraka oročenog novca javnih preduzeća leži u bankama. To samo može značiti da kompanije nemaju projekte koje će investirati u razvoj ili da čekaju političke odluke da taj kapital upotrijebe.
I dok na jednoj strani privatni sektor vapi za svježim novcem i prisiljen je zaduživati se pod nepovoljnim uslovima, na drugoj strani ogromni "mrtvi" kapital ljuljuška se na kamatama.
U trenutku kada stručnjaci upozoravaju da je bitno ne zaustaviti investicioni ciklus, ulaganje, na primjer, "Elektroprivredinih" 350 miliona KM u razvoj bilo bi od velike važnosti. Projekata ima, samo ih treba aktivirati.
Dobro je da je vlast svjesna potrebe jačanja Razvojne banke FBiH, ali kada postoje opcije da se u ovu finansijsku instituciju ubrizga značajan kapital iz Libije i nekih drugih zemalja, možda povlačenje novca iz komercijalnih banaka i ne bi bilo neophodno. Ali, ako se za to vlast ipak opredijeli, ako odluči povećati porfelj iz kojeg će pod povoljnijim uslovima od komercijalnih banaka finansirati preduzeća, onda moraju postojati kvalitetni programi i transparentni načini utroška sredstava. Inače će ova selidba novca doista biti "presipanje iz šupljeg u prazno".
No, možda je u ovom trenutku bitnija ideja o kreditno-garancijskom fondu koji bi pomogao izvozne kompanije, inače najteže pogođene krizom. Fomiranje ovakvog fonda sve glasnije zagovaraju privrednici, a i vlasti, čini se, prihvataju ideju. *
Bez obzira na to kakva varijanta prevlada, najbitnije je da se "mrtvi" kapital počne obrtati, jer je najveća šteta da leži neiskorišten.