Nakon fiskalizacije, koja je izazvala brojne kontroverze i priličan otpor u poslovnim krugovima, RS ulazi u još jedan komplikovan projekat - donošenje zakona o nafti i derivatima nafte. Znajući da je uz duvanski naftni lobi jedan od najjačih na tržištu, biće zanimljivo pratiti izmjenu svakog slova u nacrtu zakona, koji ovih dana šeta RS kako bi se o njemu odredila šira stručna i nestručna javnost.
Naftaši se nisu kolebali, pa su već iznijeli niz primjedaba na predloženi tekst, jer bi u slučaju da on bude pretočen u zakon dobili mnogo manji manevarski prostor za manipulacije na tržištu, ali i velike zadatke. Nema sumnje da u ovom sektoru konačno treba postaviti stvari na svoje mjesto i onemogućiti distributerima ubiranje ekstra profita, ali u nacrtu je i mnogo nelogičnosti.
Osim uređenja tržišta, jedan od najvažnijih predviđenih projekata jeste formiranje obaveznih rezervi goriva. Time bismo i mi postali dio normalnog svijeta, jer svaka ozbiljnija država čuva energente za ne daj bože. Problematično će, međutim, biti na koji način će se krenuti u taj ogroman posao. Vlasti su našle, po njih, najbezbolniji način i taj posao planiraju prebaciti na teret distributera, koji su takav prijedlog dočekali na nož. Negodovanje naftaša, koji bi iz svog džepa platili projekat vlasti, dijelom je i opravdano, jer se u tom slučaju gubi smisao postojanja Republičke direkcije za robne rezerve.
Sa druge strane, nije baš najpametnije da se rezerve goriva daju u privatne ruke. Znajući naš mentalitet i vraćajući se u prošla vremena, treba samo zamisliti šta bi se dogodilo ukoliko bi nam gorivo iz skladišta ne daj bože zatrebalo. Zbog toga vlasti treba još jednom da stave prst na čelo.