Uz knjige, sveske, olovke i ostali školski pribor nerijetko se u torbama učenika nađe i pištolj ili neko drugo oružje, a sve češći slučajevi da školarci sa sobom na nastavu donose i te opasne sprave zabrinuli su roditelje, radnike škola, ali i policiju.
Sedamnaestogodišnja učenica Upravne, ugostiteljske i škole učenika u privredi iz Boljanića kod Doboja nedavno je u školu donijela pištolj sa pet metaka, a nekoliko dana nakon toga ista tinejdžerka pokušala je postaviti eksplozivnu napravu ispod vozila inspektora Kriminalističke policije u tom gradu.
Kada se ovako nešto desi, svi se jednoglasno složimo da je stvar izuzetno ozbiljna. Međutim, da li je dovoljno to što su se svi zabrinuli? Da li će to riješiti ovaj, svi se slažu, veliki problem, koji na svu sreću ovog puta nije imao tragične posljedice?
U zemlji gdje je još dosta nelegalnog oružja, gdje su odrasli zaokupljeni problemima u vezi s egzistencijom i gdje je borba za preživljavanje osnovni problem, čini se da malo ko ima vremena baviti se ovakvim "sitnicama".
Stoga i ne čudi to što medicinski stručnjaci smatraju da su djeca takvo ponašanje naučila od roditelja. Da stvar bude još i gora, iz policije upozoravaju da djeca, osim pištolja i bombi, mogu lako doći i do automatskih pušaka ili čak zolja, jer građani oružje bacaju umjesto da ih predaju policiji.
Očigledno bi svi trebalo da stavimo prst na čelo i zapitamo se zašto u alarmantno velikom broju bh. domaćinstava i danas ima oružja?
Odrasli bi oružje trebalo da izbace iz svojih domova, a policija bi, po svemu sudeći, trebalo da pokrene opsežnu kontrolu kako bi razoružala one kojima oružje ne treba.