Prošla je godina i po dana od kada je prestala da proizvodi Fabrika duhana Mostar.
Proizvodnja fabrike, tada u većinskom vlasništvu FBiH, stala je zbog nelikvidnosti, što je bilo rezultat, možda i namjerne, nebrige i lošeg poslovanja.
Ali, ni posljednjih pola godine, koliko je prošlo od privatizacije, ništa se nije pomaklo s mjesta. Zapravo, pomaklo se - dugovi su narasli.
Kupac se pravda time da je račun blokiran zbog duga za porez, a nikako da s Poreskom upravom FBiH završi papirologiju i potpiše sporazum o odgođenom plaćanju, što bi dovelo do deblokade, ulaganja i početka dugo čekane proizvodnje.
Direktor negoduje zbog procedura u Poreskoj upravi, optužuje i upozorava njihove činovnike da sporo rade i "traže dlaku u jajetu", a ispaštaju fabrika i radnici. Poreska uprava se ograđuje zakonima i pravilnicima, a Agencija za privatizaciju FBiH tek sada planira da se bavi ovom privatizacijom.
Za to vrijeme radnici su se sami organizovali da dan-noć čuvaju imovinu firme u kojoj su radili njihovi očevi, majke. Nemaju plate, a najteže im je što nemaju osiguranje, pa se samo mole da se ne razbole.
Posljedice statusa kvo u Fabrici duhana Mostar, gdje niko ništa ne poduzima da bi se stanje promijenilo na bolje, već svi samo kukaju i odgovornost prebacuju ukrug jedni na druge, najviše trpe upravo radnici. Radni vijek su proveli u fabrici, a nagrađeni su tako što su poslani kućama do ko zna kada, čime je država rekla da nam nije potrebna fabrika.