Dok Sjedinjene Američke Države i Iran pregovaraju o trajnom otvaranju Ormuskog moreuza i ponovnom uspostavljanju protoka nafte s Bliskog istoka, naredni potez na tržištu mogao bi da zavisi od zemlje koja nije za pregovaračkim stolom – Kine.
Kina, drugi najveći svjetski potrošač sirove nafte, preduzela je niz mjera kako bi sačuvala zalihe nakon što je rat u Iranu prekinuo pristup za više od 11 miliona barela nafte dnevno. Smanjenjem uvoza, oslanjanjem na velike rezerve i većim korištenjem čiste energije, Kina je uspjela da ublaži uticaj viših cijena na domaćem tržištu, a možda ga je čak i potpuno neutralisala. Posljedice tih poteza osjetile su se i na globalnom tržištu.
Kina odigrala ključnu ulogu
Nakon više od tri mjeseca rata, pojedini analitičari predviđali su da bi cijene nafte ove godine mogle da porastu i do 200 dolara po barelu. Međutim, iako su ukupni procijenjeni gubici u snabdijevanju premašili milijardu barela nafte, cijene sirove nafte ostale su relativno stabilne. Mnogi stručnjaci kao glavni razlog navode upravo Kinu.
„Kina je odigrala ključnu ulogu u ublažavanju udara za ostatak Azije, a samim tim i za globalnu ekonomiju“, rekao je Dan Volter (Daan Walter), direktor energetskog instituta Ember.
U ponedjeljak je cijena sirove nafte Brent, globalnog referentnog standarda, pala ispod 78 dolara po barelu zbog očekivanja da bi kroz Ormuski moreuz, kojim prolazi petina svjetske nafte, uskoro mogla da bude obnovljena normalna trgovina. U sedmicama prije nego što su SAD i Izrael napali Iran, Brent se prodavao za manje od 70 dolara po barelu, da bi početkom maja dostigao četvorogodišnji maksimum od 114 dolara.
Analitičari smatraju da će kineska politika i obrasci potrošnje ostati presudni za tržište bez obzira na brzinu ponovnog otvaranja Ormuskog moreuza.
Kineska „nevidljiva ruka“
U analizi koju je ranije ovog mjeseca objavila banka Societe Generale navedeno je da je gubitak od sedam odsto globalnog snabdijevanja sirovom naftom tokom arapskog embarga 1973. godine doveo do skoka cijena od 134 odsto. Međutim, tokom rata u Iranu nije došlo do sličnog rasta, iako sukob utiče na čak 14 odsto globalnog snabdijevanja.
Analitičari taj paradoks objašnjavaju Kinom, koju opisuju kao „nevidljivu ruku koja uravnotežuje tržište“, zahvaljujući njenoj sposobnosti da smanji uvoz nafte za oko tri miliona barela dnevno, što je gotovo jednako ukupnoj potrošnji Japana.
Kina je uspjela značajno da smanji potrošnju iz više razloga. Prije rata stvarala je velike rezerve sirove nafte, koristeći povoljne isporuke ruske i iranske nafte pod sankcijama, rekao je Janiv Šah (Janiv Shah), potpredsjednik za tržišta nafte u kompaniji Rystad Energy.
Prema procjenama analitičara, Kina sada raspolaže sa više od milijardu barela nafte u komercijalnim i strateškim rezervama, koje je počela da koristi u maju.
„Kina je godinama postavljala donju granicu cijenama“, rekao je Šah. „Ove godine taj obrazac se preokrenuo.“
Električna vozila dodatno smanjila potrošnju
Kineska vlada je istovremeno ograničila izvoz rafinisanih proizvoda poput benzina i dizela kako bi osigurala domaće snabdijevanje. To je dodatno obeshrabrilo kineske rafinerije da kupuju sirovu naftu na međunarodnom tržištu.
Veliki rast prodaje električnih vozila takođe je smanjio potrebu zemlje za fosilnim gorivima. Danas je približno svaki drugi novi automobil prodat u Kini vozilo nove energije.
Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), kineska flota električnih vozila prošle godine smanjila je potrošnju nafte za oko milion barela dnevno.
„To je bio odličan ventil za rasterećenje globalnog tržišta sirove nafte“, rekao je Dejvid Fišman (David Fishman), direktor konsultantske kuće Lantau Group.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da Kina ne može neograničeno dugo da koristi svoje zalihe.
„Ono što ne može da traje zauvijek jeste pražnjenje rezervi sirove nafte. Ako cijene oslabe, prvi potez biće ponovno gomilanje zaliha“, rekao je Fišman.
Od nestašice do viška nafte?
Nakon mjeseci straha od najteže naftne krize u istoriji, Međunarodna agencija za energiju sada upozorava na suprotan scenario – višak ponude.
U najnovijem mjesečnom izvještaju IEA procjenjuje da će rast proizvodnje naredne godine premašiti potražnju za 4,7 miliona barela dnevno, jer se proizvodnja na Bliskom istoku vraća na uobičajene nivoe.
„To bi tržištu moglo da donese prijeko potreban predah i priliku za obnavljanje iscrpljenih rezervi ili stvaranje novih strateških zaliha, dok države preispituju svoje energetske strategije kao odgovor na krizu“, navodi se u izvještaju.
Iako se očekuje rast globalne potražnje za naftom, nestabilnost na tržištu dodatno je povećala interes za obnovljive izvore energije, što bi dugoročno moglo da smanji potrošnju sirove nafte.
Kina, svjetski lider u proizvodnji električnih vozila, baterija i solarne opreme, zabilježila je rekordan izvoz tehnologija čiste energije nakon početka rata u Iranu.
Pojavljuje se novi izazov
„Ovo ubrzanje elektrifikacije dobija zamah“, rekao je Kozimo Ris (Cosimo Ries), analitičar kompanije Trivium China. „Ishod pregovora između SAD-a i Irana ostaje neizvjestan, ali ovo bi mogao biti važan trenutak za globalnu dekarbonizaciju.“
Muju Sju (Muyu Xu), viša analitičarka kompanije Kpler, smatra da bi višak ponude mogao da se pojavi već narednog mjeseca. Ako Ormuski moreuz bude brzo otvoren, oko 100 miliona barela trenutno blokirane nafte vratiće se na tržište.
Istovremeno, Iran će vjerovatno povećati proizvodnju, naročito ako budu ukinute američke sankcije. Međutim, to bi moglo da smanji privlačnost iranske nafte za Kinu, koja ju je do sada kupovala po povoljnijim cijenama zbog ograničenih mogućnosti Teherana da pronađe druge kupce, prenosi Index.
Analitičari ističu da su mnoge države već obezbijedile dovoljne količine nafte za ljetni period, zbog čega bi Kina ponovo mogla da postane ključni faktor za uspostavljanje ravnoteže na tržištu.
„Ovo je potpuno drugačija slika od one prije samo dva mjeseca“, rekla je Sju. „Trenutno je Kina zemlja koja ima kapacitet da apsorbuje višak ponude. Ali pitanje je – šta Kina želi da kupi?“
