Jedini svjedok očevidac na suđenju Ademiru Leloviću i Berinu Taliću za ubistvo Denisa Mrnjavaca i ugrožavanje sigurnosti bio je sedamnaestogodišnji drug ubijenog mladića.
Iako su mnogobrojni putnici u tramvaju posmatrali brutalni napad, niko osim njegovog školskog druga nije želio da svjedoči.
Pitanje je da li bi, da kojim slučajem maloljetni A.R., koji je preživio veliki šok, nije bio u prilici da ispriča šta se desilo tog kobnog 5. februara prošle godine, Ademir Lelović, Berin Talić i malodobni Nermin Sikirić, koji je nožem usmrtio Mrnjavca, bili osuđeni.
Sramotno je da niko od drugih očevidaca nije pristao da svjedoči u ovom postupku koji je šokirao javnost, postupku u kojem je suđeno mladićima koji su bez ikavog razloga napali bokserom i šakama sedamnesetogodišnjaka.
Da li su oni koji su sve vidjeli, a nisi htjeli svjedočiti na suđenju, ikad pomislili kako je Denisovoj majci, koja je izgubila jedinog sina, i kako bi se oni osjećali da je neko od njihovih srodnika iz obijesti ubijen.
Sudija Adisa Zahiragić je prilikom izricanja presude posebno istakla da je najmanje deset osoba vidjelo šta se desilo, ali da niko nije htio da svjedoči. Nažalost, ovo nije jedini slučaj u kojem očevici nisu željeli da ispune svoju građansku, ali i ljudsku obavezu.
Upravo zbog kukavičluka očevidaca nikada nije rasvijetljeno ubistvo Pavla Bezeka u Štrosmajerovoj ulici u Sarajevu, koje je počinjeno prije punih šest godina. Ovaj dvadesettrogodišnji mladić ubijen je naočigled stotinak Sarajlija, koji su te večeri sjedili u ljetnim baštama kafićima u Štrosmajerovoj.
Iako se ljudski bojati, ovakve strahove bi trebalo prevazići ako želimo da živimo u državi bez nasilja i ubistava.