Oko 900 raseljenih porodica i ovu godinu ispratit će u alternativnim smještajima ili kao podstanari.
Općine u kojima su prije rata živjele ove porodice, iako su dobile novac za rekonstrukciju povratničlih kuća, mjesecima nisu uspjele da započnu te projekte. Čelnici Komisije za raseljena lica i izbjeglice BiH kažu da je više od 21 milion KM još u maju raspodijeljeno na 58 općina za obnovu kuća devastiranih u ratu.
Pomalo je nevjerovatno da ovih 58 općina ni sedam mjeseci nakon što su dobile novac nisu bile u stanju da odaberu firmu koja će rekonstruirati povratničke kuće. Poražavajući je podatak da oko 30 općina čak nisu ni napravile spiskove kandidata za rekonstrukciju njihovih kuća.
Ako uzmemo u obzir da u jednoj porodici u prosjeku žive tri člana, onda je lako zaključiti da oko 1.200 ljudi i 69 godina nakon okončanja rata, iako imaju svoju kuću, nemaju riješeno stambeno pitanje. Tačno je da je većina njih privremeno stambeno zbrinuta, ali isto tako nisu rijetki ni oni koji bukvalno žive na ulici. Imajući u vidu sve ove podatke, ali i činjenicu da se svake godine izdvajaju milionska sredstva za opravku kuća povratničkih porodica, postavlja se pitanje zašto općine, koje po zakonu provode projekte rekonstrukcije, opstruiraju realizaciju ovog projekta.
Znači li to da općine ne žele povratnike na svojoj teritoriji ili pak imaju isuviše mnogo posla.
Ovdje svakako valja napomenuti da više od 40.000 porodica i dalje čeka povratak na prijeratna ognjišta. Ako općine nastave dosadašnju praksu, ove porodice u svojim stanovima neće biti ni u narednih 50 godina.