Fond za povratak BiH još čeka da federalna vlada uplati četiri miliona KM iz 2008. godine za obnovu povratničkih kuća.
Ova informacija više nije neuobičajena, jer je i novac za 2007. godinu Vlada FBiH uplatila krajem 2008. godine uz obrazloženja da su imali problema s budžetom, odnosno znatno više rashoda.
Ovo ne bi trebalo da bude opravdanje ni nekom manjem preduzeću, a ne Vladi. Ipak, i ove godine Vlada FBiH čeka kredit da izmiri dugovanja iz prošle godine. Istovremeno, na sva zvona priča se o kreditu od 500 miliona KM koji bi država BiH trebalo da obezbijedi da se riješi pitanje obnove kuće i održivog povratka.
Da li je samo novac problem da se povratak u BiH konačno dovede do kraja? Sudeći po primjerima u nekim opštinama, za efikasan povratak treba mnogo više od novca. U sarajevskoj opštini Vogošaća dobili su 250.000 KM za povratak srpskih porodica, a njihova komisija je na konkursu utvrdila da samo njih sedam ispunjava uslove.
Srebrenica je dobila pomoć od države još prošle godine, a tek sada se kandiduju neki projekti za utrošak odobrenih 10 miliona KM. Izbjeglice i raseljeni mislili su da su riješili svoje probleme nakon reregistracije i upisa u evidenciju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, ali oni i dalje moraju opštinama prilagati uvjerenje o kretanju, baš kao da je 1997. godina.
Čemu silne provjere da li će neko živjeti u kući koju mu je obnovila država kada većina poslanika ne živi u svojim obnovljenim kućama i samo svraća na sjednice u susjedni entitet?
I izbjeglice plaćaju poreze, a za 14 godina sakupili su toliko u budžetu da im se obnovi kuća iz koje su otišli da spasu glavu.