Koliko je duboka recesijska crna rupa još niko ne može pouzdano procijeniti. Stanje u svijetu svakim danom je sve gore i postaje jasno da svjetska kriza nije plitka i kratkotrajna pojava.
Stoga nije čudno da su sve međunarodne finansijske institucije smanjile procjene rasta u 2009. godini. Osim MMF-a, to je učinio i EBRD koji je za BiH još prošlog ljeta predviđao rast BDP-a od šest posto, u posljednjem kvartalu lani prognoze je snizio na 3,5 do četiri posto, da bi sada optimizam sveo na mršavih 1,5 posto.
I dok u BiH još ima političara koji tvrde kako će kriza zaobići BiH, mada ona već uveliko uzima žrtve u pojedinim privrednim granama i manifestuje se kroz smanjenje industrijske proizvodnje, uvoza, izvoza i potrošnje, tmurne prognoze EBRD-a otrežnjavaju.
Jasno je da izvozno orijentisana ekonomija BiH trpi snažne spoljne udare i da teorije o nerazvijenosti BiH kao prednosti u recesiji padaju u vodu. Izuzimajući mlako kresanje javne potrošnje i nekoliko socijalnih mjera, vlasti ne kreiraju politike kako bi posljedice svjetskog cunamija koliko-toliko ublažile.
Investicijski projekti koji bi mogli podržati rast propadaju (energetski projekti u FBiH, sporazum sa ČEZ-om u RS), nema na vidiku programa za izlazak iz krize kakve, na primjer, kreiraju Srbija i Hrvatska, FBiH ne pokazuje volju da sanira budžetski manjak koji prijeti nesagledivim štetama...
Jedino što je preostalo bh. građaninu, izgleda, jeste da oči upre u čovjeka za kojeg se vjeruje da drži ključ za zaustavljanje svjetske krize - Baraka Obamu - čiji je plan o spašavanju privrede SAD vrijedan 819 milijardi dolara upravo ugledao svjetlo dana.