Prema podacima Udruženja pivara i Spoljnotrgovinske komore BiH, od deset flaša piva na bh. tržištu više od šest je iz uvoza i odnos domaćeg piva prema uvoznom svako polugodište je sve manje.
Pivari apeluju, nadležnima predlažu rješenja, ulažu u marketing i opet na kraju spadnu na to da se njihovo pivo konzumira samo u lokalnim sredinama i seoskim prodavnicama. U prvih šest mjeseci ove godine samo iz Srbije uvezli smo piva koliko su sve naše pivare proizvele.
Država, dozvoljavajući ovoliki prekomjeran uvoz, građane uskraćuje za brojna radna mjesta koja su neophodna, pogotovo u vrijeme ekonomske krize. Smanjenjem uvoza i povećanjem proizvodnje piva u BiH povećao bi se i broj radnika koji bi proizvodili hmelj, štampali etikete itd.
Da ne govorimo o novcu koji bi ostajao ovdje, jer na svako popijeno uvozno pivo ostaje najviše deset feninga. Činjenica da zahtjev pivara o smanjenju uvoza već pet mjeseci stoji u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH govori koliko držimo do domaćeg proizvoda i spoljnotrgovinskog bilansa.
Pivari tvrde da se razumnom uvoznom politikom, koja je u nadležnosti tog ministarstva, samo na pivu deficit može smanjiti za minimum 150 miliona KM. Najviše može da brine što nadležne ne interesuje prekomjeran uvoz i ako se ovako nastavi u BiH će biti rijetke prodavnice koje će imati nektar, preminger, sarajevsko...
Borba za domaće tržište vrijedno preko 400 miliona KM je nemoguća bez pomoći države. Kada se pivari koji su u svoja postrojenja uložili preko 35 miliona KM i tehnologiju prerade piva podigli na svjetski nivo ne mogu izboriti za mjesto na domaćem tržištu, o izvozu mogu samo sanjati.